Čeličane bivše SFRJ dijele istu sudbinu

Problemi sa kojima se sada suočava "Željezara Smederevo" nisu zaobišli ni sve druge željezare na prostoru bivše Jugoslavije, jer je u nekima od tih fabrika više puta obustavljana proizvodnja, a i dalje postoji vjerovatnoća da će se to uskoro, pod pritiskom tekuće krize ponovo dogoditi.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Ljubodrag Savić, kaže da su sve čeličane značajno smanjile kapacitete, ali da i Srbija može izvući pouku iz činjenice da su sve komšije uložile napore da njihove fabrike, ipak, opstanu.

- Naročito dobar primjer su Slovenci, jer oni ne bi zadržali Jesenice da im ne donose profit, tako da se od njih može dosta naučiti. Svi su u nekim problemima, ali ne razmišljaju o gašenju. Vidim da se i kod nas pominjalo da bi smederevsku "Željezaru" trebalo ugasiti, ali najlakše je likvidirati sve, ali šta poslije sa ljudima i šta ćemo kad sve prestane da radi? Treba naći rješenje da nešto opstane - smatra on.

Željezara u Sisku je u zlatno doba svog poslovanja zapošljavala gotovo 14.000 radnika. Propala je po istom "receptu" kao i sva ostala velika preduzeća u regionu, tako što je prvo otpušten veliki broj ljudi, a zatim se podjelila na nekoliko manjih firmi koje je bilo lakše privatizovati. Poslije četiri vlasnika koji su gazdovali nekadašnjim gigantom, praktično ne radi ništa. Postala je dio italijanske grupe "Danieli", i sada zapošljava jedva oko 300 radnika.

Splitsku željezaru, sada "Adria čelik", kroz stečaj je 2012. preuzeo C.I.O.S, koji je potom uveo njemačkog partnera, firmu "Techcom", a onda mu i potpuno prepustio vlasništvo. U 2013. godini su proizvodili 70.000 čeličnih greda i oko 50.000 tona betonskog rebrastog čelika.