Koliko je Prijedor iskoristio poljoprivredne resurse - Stočarstvo vodeća grana, proizvodnja žita nedovoljna

(Foto: Rajko Karišić)

Usitnjeni posjedi, čija se prosječna površina kreće oko 3,75 hektara, neadekvatna tehnologija obrade zemljišta, visoka ulaganja, neizvjestan otkup proizvoda, nedovoljna podsticajna sredstva i starija mehanizacija, samo su neki od tih razloga što ova grana privrede nije na nivou razvijenosti, na kojem bi mogla biti.

Oni su naročito prisutni u ratarstvu, osnovu poljoprivredne proizvodnje, a za primjer nam je poslužila nedovoljna proizvodnja hljebnog žita.

Grad Prijedor raspolaže sa 37.333 hektara obradivog zemljišta, no unatoč tome ratari odavno ne uspijevaju proizvesti 15.000 tona ove žitarice, koliko su njegove godišnje potrebe, jer se ono zasijava na svega 750 do 800 hektara, što je nedovoljno, pa se svake godine odljeva više miliona maraka na njegovu kupovinu i to uglavnom u Mađarskoj.

- Naši ratari ne primjenjuju savremenu tehnologiju obrade zemljišta, ne unose mineralna đubriva u potrebnim količinama, ne koriste zaštitna sredstva i kao rezultat toga imamo niske prinose, koji u današnje vrijeme velike konkurencije, apsolutno nisu konkurentni - kazao je predsjednik Udruženja mlinara RS i direktor preduzeća "Žitoprerada" iz Omarske Zoran Kos.

Naglasio je da je jedan od osnovnih razloga što ratari ne pokazuju veći interes za sijanjem hljebnog žita, nalazi u lošem sistemskom rješenju.

- Finansijski podsticaji nisu povoljni da bi se ratari opredijelili za proizvodnju pšenice. Osim toga, ona nisu ni blagovremeni, pa oni ne mogu da rizikuju i da ulaze u takvu proizvodnju - naglasio je Kos.

Njegovo preduzeće sa zaposlenih 35 radnika godišnje preradi oko 15 hiljada tona pšenice, a brašno isporučuje prijedorskim i banjolučkim pekarama.

Ostale ratarske kulture, takođe, ne zadovoljavaju potrebe stanovništva, niti stočnog fonda, pa čak ni kukuruz, koji se godišnje sije na površinama 4.000 do 4.500 hektara i gdje ukupni prinosi iznose oko 18.000 tona.

Ni povrtlarska proizvodnja ne zadovoljava potrebe lokalnog stanovništva, jer je na otvorenom prostoru i dalje prisutna usitnjenost parcela i svaštarenje.

Posljednjih godina sve je izraženija plastenička proizvodnja povrća, pa se tako već oko 100 povrtlara bave ovom granom poljoprivrede.

Među njima je i Neđo Petrović iz sela Orlovci, koji sa svojim članovima porodice, suprugom i sinom, u plasteniku površine 1.300 kvadratnih metara, uzgaja rasad paprike i paradajza, a potom pored ove dvije povrtlarske kulture uzgaja još i krastavac.

Pomenuto povrće uzgajaju i na otvorenom prostoru na površini od 4 dunuma.

- U prodaji rasada i povrća do sada smo bili uspješni, a oni koji planiraju da se bave plasteničkom proizvodnjom trebaju da znaju da ona zahtijeva dosta rada i da se bavljenje njime ne može obogatiti, već obezbjediti skromna egzistencija - rekao je Petrović.

Zadovoljan je podsticajnim sredstvima koje iz lokalne uprave svake godine dobijaju, dok za republičku vladu, odnosno njeno resorno ministarstvo, tvrdi da im iz njih stižu samo problemi.

- Traže od nas da pribavimo fito nalaze, izvršimo registraciju gazdinstava, regulišemo penziono i zdravstveno osiguranje, a kad konkurišemo na njihova podsticajna sredstva, uvijek nas obavijeste da smo zakasnili - tvrdi Petrović.

Porodica Petrović nije suočena sa prodajom svojih proizvoda, ali jeste većina onih koji se, takođe, bavi ovim poslom, jer su suočeni sa nemogućnošću plasmana svojih proizvoda na organizovano otkupljivačko tržište.

Vodeća uloga stočarstva u razvoju poljoprivrede

U proteklih 10 godina stočarstvo i to naročito govedarstvo, zauzima vodeću ulogu u razvoju prijedorske poljoprivrede, a prema podacima Republičkog zavoda za statistiku farmeri u svojim stajama imaju 20.000 grla goveda, gdje dominiraju muzne krave.

Prijedorski farmeri, koji u stajama imaju od 10 do 500 krava, isporučili su u proteklih šest godina mljekarama "Mlijekoprodukt" iz Kozarske Dubice, "Meggle" iz Bihaća i "Milco" iz Prijedora, oko 53 miliona litara mlijeka.

Za razliku od mlijeka, godišnja proizvodnja goveđeg mesa ne zadovoljava potrebe stanovništva.

- Na području je mali broj rasnih goveda, koja se uzgajaju radi mesa, a mislim da će ih sada, kada su odgovorne državne institucije propustile da zaštitite domaću proizvodnju i kada su dozvole naograničen uvoz mesa, biti sve manje, jer je uvozno meso jeftinija od domaćeg. Cijena žive vage teletine iznosi sedam maraka, a uvozno u tržnim centrima košta 8,50 KM po kilogramu i pitam se ko će od stočara biti voljan kupovati telad - rekao prijedorski mesar Ermin Trnjanin.

U proteklom preriodu, takođe, značajno se povećao broj ovaca i svinja, kojih je sada 35.140 komada, odnosno 21.000.

Poljoprivredni stručnjaci smatraju da zbog toga što ovčarstvo može obezbijediti egzistencija, treba raditi na povećanju brojnosti ovaca i na oplemenjivanju njihove rasnosti, odnosno da je u svinjogojstvu neophodno dostići rezultate koji se ostvaruju u razvijenijim poljoprivrednim zemljama.

Što se tiče peradi, koje je registrovano 300.000 komada, potrebno je za ozbiljnu proizvodnju brojlera, živinskog mesa i konzumnih jaja veću pažnju posvetiti investiranju u nove i savremene objekte.

Na ovom području djeluju tri udruženja pčelara sa ukupno 240 članova, koji raspolažu sa 9.100 pčelinjih društava i godišnje proizvedu 150 tona meda.

Prijedorskim farmerima i pčelarima je u poseldnjih 10 godina sa republičkog i lokalnog nivoa na ime podsticaja isplaćeno oko 11 mil KM.

Amaterski voćnjaci zamjenjuju se kultivisanim zasadima

Na području grada Prijedora pod voćnjacima se nalazi 2.360 hektara, a ohrabruje to da se ekstezivni, amaterski zasadi kroz saradnju lokalne uprave i voćara sve više zamjenjuju kultivisanim stablima novijih sortimenata, većeg prinosa i ustaljene rodnosti.

Stručnjaci za voćarstvo smatraju da pored sadašnjih vrsta voća, gdje dominiraju razne sorte šljive, jabuke i kruške, a sa manjim brojem stabala su zasadi oraha, dunje, trešnje, višnja, breskva i kajsija, trebalo provoditi aktivnosti na zasađivanju jagodičastog i bobičastog voća, kao i vinove loze, koja se uzgaja za sada na 3 hektara.

Mladen Marjanović iz prigradskog naselja Gomjenica, vlasnik je dva voćnjaka, ukupne površine 2,5 hektara, u kojima su zasadi novijih sorti jabuke, kruške i šljive, kazao je da prijedorskim voćarima nedostaje bolja organizovanost.

- Od lokalne uprave dobijamo podsticaje za zasnivanje, ali i održavanje voćnjaka. No,od velike pomoći bili bi nam i njihovi stručni savjeti kako da se bolje institucionalno organizujemo. Trebamo težiti zadružnom organizovanju da bi lakše i jednostavnije plasirali svoje voće, jer velikim kupcima pojedinačni proizvođač ne znači ništa - istakao je Marjanović za Anadolu Agency.

U povoljnoj godini za voće, rod jabuke i kruške u njegovim voćnjacima iznosi od 40 do 60 tona po hektaru, što je za ovo podneblje dosta dobar rod, dok rod šljive očekuje u narednim godinama, pošto su njeni zasadi najmlađi.

U ovom poslu pomaže mu njegova porodica, koja pored poljoprivrednih mašina za obradu voćnjaka ima hladnjaču i sušaru, pa tako određene neprodane količine šljive završe i u njoj, a druge, kao i neprodane jabuke i kruške se iskoriste za proizvodnju rakije.

Marjanović je kazao da sam organizuje prodaju voća piljarima i marketima, ali da ih ne isporučuje velikim prerađivačima, jer su po njegovom mišljenju njihove otkupne cijene izuzetno niske.

Šef Odsjeka za unaprijeđenje poljoprivrede u Gradskoj upravi Tatjana Marić ocijenila je da tehnika i tehnologija koja je zastupljena kod poljoprivrednih proizvođača umnogome ne odudara od onih koje se primjenjuju u zemljama Evropske unije.

- Međutim, trebamo biti svjesni trenutne situacije u kojoj se nalazimo i bez obzira na to, ostvarujemo određene rezultate koji su primjenjivi i na nekom širom,a ne samo na ovom našem lokalnom nivou - kazala je ona.

Dodala je da poljoprivredna proizvodnja i plasman poljoprivrednih proizvoda treba da budu uvezani sa višim sistemima i izrazila nadu će se tokom ove i slijedeće godine taj odnos dovesti na neki viši nivo.

Napomenula je da lokalna zajednica radi dosta na tome da se poljoprivredni proizvođači poslovno povežu između sebe na lokalnom i regionalnom nivou, kao i sa prerađivačima iz okruženja.

- Nedavno potpisani kupoprodajni ugovor o kupovini industrije mesa i mesnih prerađevina "Impro" nudi realnu šansu da poljoprivrednici koji se bave stočarstvom na lokalnom nivou, dobiju osigurano tržište za svoju proizvodnju - rekla je Marić.