Oznaka zaštićenog porijekla - Put ka većoj sigurnosti plasmana mlijeka i mliječnih proizvoda

Tržište mlijeka u EU se polako smiruje nakon potresa kada je, zbog ukidanja kvota za proizvodnju mlijeka, došlo do porasta proizvodnje koja je, uslovivši nestabilnost cijena, dovela i do deregulacije tržišta. Evropa, koja je zajedno sa SAD, ključni igrač na svjetskom tržištu mlijeka, reagovala je u takvoj situaciji i došlo je do izvjesnih promjena, rekao je na prenezentaciji tokom Međunarodnog sajma poljoprivrede u Novom Sadu Fabio del Bravo iz Direkcije za ruralni razvoj u okviru Instituta za usluge na tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda (ISMEA).

Kao rezultat, proizvodnja i cijene su u 2016. godini donekle stabilizovane, ali cjelokupna situacija i dalje predstavlja gorući problem sa kojim Evropa mora da se izbori.

U periodu tog poremećaja na evropskom tržištu, u Italiji – u kojoj je potrošnja svježeg mlijeka posljednjih godina inače u ozbiljnom padu – bilo je karakteristično da je porastao izvoz svih mliječnih proizvoda, prije svega dvije zvijezde izvoza – sireva "Grana Padano" i "Parmigiano Reggiano". Sirevi inače predstavljaju veći dio izvoznog mliječnog kontingenta – skoro 70%, a samo dva ovdje pomenuta donose dvije trećine ukupne vrijednosti izvoza italijanskih sireva.

Za proizvođače svježeg mlijeka u Italiji, međutim, domaće tržište je najbitnije a kako potražnja neprekidno opada, tako rastu i njihove brige. Udruživanje je zbog toga praktično postalo neophodno, jer oni koji su ušli u konzorcijume imaju veću sigurnost i čitav sistem doprinosi njihovim većim prihodima, naglasio je del Bravo.

(Fabio del Bravo) Veliki broj italijanskih sireva (kao i drugih proizvoda) ima oznaku zaštićenog porijekla. Samim tim iskustvo Italije za region Balkana može biti od velike važnosti u pokretanju procedura za mnoge proizvode koji još čekaju da stignu do ove liste.

Brisel je u cijeloj proceduri ključni igrač, tvrdi del Bravo. Sve kreće od lokalnog nivoa, od grupe proizvođača, kao što pravilnik nalaže, koja okuplja farmere i definiše elaborat. Grupa ulaže molbu i pokreće proceduru pri nadležnom ministarstvu, koje ocjenjuje i eventualno traži dopune. Kada je upit kompletiran, prosleđuje se u Brisel. Zatim slijede pregovori, provjere, pa objava provizornog priznanja geografskog porijekla. Dok traje "privremeno priznavanje", zapravo se ostavlja vrijeme drugim proizvođačima da eventualno ulože žalbu. Ukoliko nema primjedbi, ide sljedeći korak i sve završava konačnim priznavanjem oznake.

Cijela procedura je prilično zahtjevna, ukazuje del Bravo, i niko ne zna koliko tačno može da potraje. Ipak, posljednjih godina je malo ubrzana, tako da ima određenih pomaka, mada dosta zavisi i od kvaliteta same aplikacije. Od nje sve zavisi.

Ono što je posebno važno i na čemu se nikad dovoljno ne insistira jeste važnost elaborata! Dobar i precizan elaborat riješava 50% problema, i prije i posle sertifikacije, savjet je koji je del Bravo uputio u Novom Sadu.

- Elaborat je najvažniji. Koliko god bio banalan savjet – smatram da kada krećete u proceduru dobijanja oznake geografskog porijekla, treba uzeti kao primjer nekoga ko je sve to već prošao, prema kome se možete ravnati. Možda baš Italiju, mada ima i drugih zemalja, ali Italija i Srbija su ipak dovoljno bliske i postoji određeno zajedništvo.

Postoje primjeri italijanskih proizvođača, dodao je, koji su dobili sertifikate, odnosno oznaku geografskog porijekla, ali su njihovi elaborati toliko strogi i detaljni, da su neprimjenjivi u praksi, pošto ne dozvoljavaju proizvodnju po određenim, tržišno prihvatljivim cijenama. Zato treba biti vrlo obazriv i voditi računa prilikom formulacije elaborata.