Ekrem Dupanović, marketing stručnjak - Deset najboljih godina je tek preda mnom

Kada je 1970. godine prvi put ušao u redakciju Radio Sarajeva shvatio je da će njegov posao biti povezan s medijma. Tada je, ustvari, sa svojih 20. godina, dječačka sanjarenja počeo da pretvara u realnost - biti novinar. Ekrema Dupanovića, jednog od najznačajnijih marketing stručnjaka na Balkanu i šire, mogli ste da slušate u programu Sarajevo 202, ali svega nekoliko mjeseci, nakon čega je prešao u sektor marketinga Radio Sarajeva.

Kaže da je brzo uvidio da je svaki medijski proizvod rezultat kvalitetne saradnje uredništva i marketinga. To kod njega i nakon 47 godina "dobro funkcioniše". Ekrem Dupanović je izdavač i glavni urednik portala Media Marketing, Art&Business i Woman.Comm, preko kojih i dalje daje veliki doprinos advertajzing industriji u Adriatic regiji.

- Negdje 1971. godine do ruku mi je došao magazin Privredna propaganda koji je uređivao Žozef Lončar, danas urednik magazina Taboo. Odmah sam se zaljubio u reklamni biznis. Od svog novca sam finansirao odlazak u Niš na 3. Kongres jugoslovenskog udruženja za marketing kako bih upoznao Žozefa Lončara koji je bio predsjednik Kongresa. Bio sam u Nišu tri dana, ali nisam upoznao Žozefa. Nisam imao hrabrosti da mu priđem, jer je oko njega uvijek bilo mnogo ljudi. Kada sam u povratku sjeo u voz i počeo da razmišljam, bio sam siguran da ću se cijelog života baviti marketingom.

Dupanović je rođen 9. maja 1950. godine u Knjaževcu u Srbiji, odakle se pred početak osnovne škole preselio u Peć na Kosovo, gdje je završio osam razreda. Inače, njegova porodica vuče porijeklo iz Bihaća, pa ga velika ljubav veže za to područje i rijeku Unu.

- Moj otac je bio visoki oficir JNA tako da smo se često selili. Kada je trebalo da se odluči za posljednju prekomandu, svi smo mislili da će se odabrati Bihać. Međutim, šokirao nas je kada je rekao da se selimo u Sarajevo zato što je geografski centar Jugoslavije, grad podjednako udaljen od svih granica, a njemu je granica bilo preko glave.

Marketing Monike Seleš

Posao na Radio Sarajevu bio je za Ekrema Dupanovića istinska avantura. Kaže da mu je tada sve išlo od ruke. Radio je na cijelom jugoslovenskom tržištu i "dva puta obišao zemaljsku kuglu". Međutim, nakon završetka Zimskih olimpijskih igara 1984, radio mu je postao pretijesan.

- Bilo mi je teško, ali morao sam da odem jer za mene nije bilo dovoljno posla. Uhvatio sam sebe kako svakog dana u 11 sati odlazim u obdanište po kćerku koja nije voljela prijepodnevno spavanje i vodim je na Ilidžu u šetnju. Smatrao sam da ću to raditi sa unučadima, ali ne sa 35 godina kada sam mogao brda pomjerati. I otišao sam u marketing agenciju OSSA koja je bila dio Novinsko-izdavačke kuće Oslobođenje. Bio sam šef tima za sportski i turistički marketing i to je bio vrlo produktivan period za mene. Vodili smo marketing Monike Seleš koju smo doveli do 1. mjesta na svjetskoj WTA listi, vodili smo marketing Jugoslovenskog olimpijskog komiteta, Fudbalskog saveza Jugoslavije, bio sam direktor marketinga Evropskog prvenstva u atletici Split 1990. kojeg je u cjelosti, što se marketinga tiče, vodila OSSA.

U vrhu jugoslovenskog marketinga

Nakon Splita, OSSA i IMS Studio 6 Lozana osnovali su jugoslovensko-švajcarsku marketing agenciju IMS/STUDIO 6 Yugoslavia. Dupanović je bio direktor, a Goran Takač iz Lozane predsjednik. Prvi klijent koga su dobili bila je jugoslovenska vlada sa premijerom Antom Markovićem.

- Promovirali smo projekat ekonomskih i društvenih reformi Jugoslavije u cijelom svijetu. Bilo je to neprocjenjivo iskustvo. Imali smo još nekoliko projekata koji su nas svrstali u vrh jugoslovenskog marketinga.

Kada je izbio rat, Dupanović je ugasio IMS i osnovao agenciju Futura Media. Povukli su se sa jugoslovenskog tržišta i preko noći se našli u Bosni.

- Imali smo dvije mogućnosti - da svoje poslovanje spustimo na nivo bosanskohercegovačkog tržišta ili da tržište dižemo prema našim standardima. Odlučio sam se sa ovo drugo. Kreirali smo strategiju i odlučili da pokrenemo Business Magazine kako bismo obrazovali poslovne ljude. Štampali smo ga u Ljubljani i nakon dva broja više ga nismo mogli dovoziti do Sarajeva pa smo ga privremeno ugasili. Ponovo je krenuo iz Ljubljane u januaru 1995. godine na 1.000 dana blokade Sarajeva i od tada je izlazio redovno do 2003. godine kada sam odlučio da pokrenem Media Marketing. Prodao sam Business Magazine i krenuo u novu avanturu.

Jedini regionalni magazin oglašivačke industrije

Ekrem Dupanović je jednom rekao da je pokrenuo Media Marketing kako bi se "odužio industriji koja mu je omogućila sve u životu". Kada se osvrnemo na brojne posjećene festivale i konferencije širom svijeta, uspostavljena prijateljstva, kontakte, rad na kreativnim i uzbudljivim projektima, jasno je i zašto to kaže.

(Sa kolegama iz regiona) - Tada, 2003. godine, kada sam imao 53 godine, počeo sam razmišljati kako je vrijeme da polako zatvaram svoju životnu knjigu i da se moram odužiti profesiji koja mi je zaista pružila sve u životu. Razmišljao sam kako se komunikacijska industrija mora razvijati dinamičnije, kako joj treba nešto da je "pogura" i odlučio sam se za Media Marketing. Bili smo jedini regionalni magazin oglašivačke industrije.

Prije šest godina, Dupanović je pokrenuo i portal, da bi nakon dvije godine ugasio printano i "sve snage prebacio na digitalno izdanje".

- Danas smo najrelevantniji medij naše industrije u Adriatic regiji. Čitani smo u cijelom svijetu jer izlazimo u realnom vremenu i na engleskom jeziku. Dosta radimo i na promociji mladih lidera u komunikacijskoj industriji.

Međutim, naš sagovornik tu nije stao. Prije dvije godine pokrenuo je portal Art&Business, a početkom ove godine i portal Woman.Comm. Nada se, kaže, da će se ovdje i zadržati.

- Art&Business je posvećen sponzorstvu u kulturi i umjetnosti. To je nešto što najviše volim. Sponzorstvo u kulturi i umjetnosti je prestižno i ima puno sjaja. A Woman.Comm je nastao kao reakcija na veliku rodnu neravnopravnost u advertajzing industriji, jako je malo žena i sada se vodi čitav niz aktivnosti na globalnom planu da se to promijeni. Nismo pokrenuli Woman.Comm da bismo "spašavali" žene već da bismo promovirali njihove uspjehe i njihove visoke etičke i profesionalne standarde u ovom poslu.

Iako je ponosan na mnoge projekte koje je radio, Dupanović ističe da je najponosniji na to što je vodio marketing Monike Seleš još dok je bila djevojčica i pomogao joj da bude svjetski lider u ženskom tenisu.

Ovo ne bih uspio ni sa tri fakulteta

Ekrem Dupanović je, inače po zaposlenju na Radio Sarajevu počeo vanredno studirati pravo. Smatrao je da je za dobar biznis potrebno spojiti ekonomiju i pravo.

- Za marketing sam bio talentovan, a pravo se mora naučiti.

Iako nije uspio završiti studije, kaže, nema prostora kajanju.

- Mnogo sam radio, nisam imao mnogo vremena za fakultet. Oženio sam se, dobio djecu i nakon dvije godine prekinuo studiranje jer je dan trajao samo 24 sata, a meni je trebalo više. Nisam završio studij do kraja i nije mi žao. Ostvario sam sve što sam želio u životu. To ne bih uspio ni da sam završio tri fakulteta.

Kreativnost jednog Balkanca

Prednost marketing industrije na području Balkana je u njenoj kreativnosti. Dupanović često naglašava kako je to najveća prednost ovog podneblja.

(Sa Radetom Šerbedžijom) - "Droga, seks, alkohol i kreativnost!" Tako je svojevremeno Dragan Sakan opisao Balkan. Naši su ljudi mnogo kreativniji od onih na zapadu. To pokazuju i brojne nagrade na najvećim festivalima koje naši kreativci osvajaju svake godine. New Moment Beograd je ove godine u Kanu "uzeo" pet lavova. To je fantastično.

Strast kao pokretač

Ekrem Dupanović kaže da u ovom poslu i nakon 47 godina osjeća istu strast. Po njegovim aktivnostima reklo bi se da ima više energije nego većina omladine, a to objašanjava samo jednom riječju - ljubav.

- Meni niko nikada nije govorio šta trebam da radim. Sve što sam u životu radio, svaki projekat, sam smislio sam. Samostalno sam određivao kada, gdje i koliko ću putovati, i nikada mi nijedan zahtjev za put nije odbijen. Moja su putovanja uvijek bila dosta skupa, ali sve se to mojim poslodavcima isplatilo jer sam dobro radio, donosio sam im novac od svojih projekata. Ne vidim danas kod mladih ljudi tu inicijativu.

Ako ne volite svoj posao najviše na svijetu i nemate inicijativu, u pogrešnom ste biznisu, poručuje Dupanović. Priča da i danas radi prosječno 12 sati dnevno, iako ima 67 godina.

- Ustajem u 5 ujutro, upalim računar i vidim prazan fajl portala. To uzbuđenje koje osjetim tog trenutka je neopisivo. Znam da sutra ujutro mora otići newsletter sa deset tekstova iz advertising industrije. I onda krećem. Beskrajno uživam u svom poslu, ne znam šta bih radio da to ne radim. Ne znam ništa drugo raditi.

Glavni kulinar u porodici

Radni dan počinje i završava u kući na Dobrinji, gdje se, kako kaže, najbolje osjeća. U pauzi voli da napravi ručak, jer je glavni kulinar u porodici i u tome uživa.

- Koliko je to važno za moje ukućane najbolje ilustruje događaj od prije desetak godina. Bio je decembar i moja kćerka Asja je trebala u Beograd na sastanak. Padao je snijeg i odlučio sam da odem s njom kako bih ja vozio auto. Na izlazu iz stana "sudario" sam se na vratima sa sinom Filipom, koji se vraćao iz gimnazije. Kada je vido kofer u mojoj ruci, pitao me: "Gdje ćeš?" "U Beograd sa Asjom," odgovorio sam. "Koliko ostaješ?," pitao je. "Tri dana," rekoh. "A šta ćemo mi jesti ta tri dana," upitao je kao iz topa.

(Sa suprugom Vedranom) Dodaje da je jako ponosan na svoju porodicu, koja je neodvojivi dio njegove karijere, najveća inspiracija i podrška. Siguran je da bez porodice sve što je postigao ne bi imalo smisla. Ovog jula je proslavio 40 godina uspješnog braka.

- Supruga Vedrana je osoba kojoj najviše vjerujem. Kad god je nisam u životu poslušao, pogriješio sam. Mi smo vrlo različiti po mnogo čemu i mislim da je to naša najveća prednost. Jedan moj prijatelj kaže: Čim dva čovjeka misle isto, jedan je suvišan.

Prijatelji širom bivše SFRJ

Kada u Sarajevu ima slobodnog vremena, voli otići na ćevape na Baščaršiju, te obići omiljene restorane. Posljednjih godina uglavnom se kreće na relaciji Beograd-Zagreb-Ljubljana. Kaže da voli te gradove i da mu je malo koliko god da ih posjećuje.

- Tu su i ljudi koje volim da sretnem, restorani u koje volim da odem. Odavno su prestale da me zanimaju evropske i svjetske metropole. Uvijek bih mijenjao dva dana u Londonu ili Parizu za dva dana u jednom od ova tri grada.

Na taj način održava i brojna prijateljstva širom bivše SFRJ, među kojima su i ljudi sa kojima se druži već decenijama.

- Nastojim prema svima biti korektan. Nisam bahat čovjek od kojeg bi drugi zazirali. Nastojim biti ponekad i ponizan ako mi to u tom trenutku odgovara. Volim pomoći kome mogu i ljudi to cijene. Nisam škrt u prenošenju iskustva, infomacija...Nažalost, neki od prijatelja nisu više među živima, i taj broj se stalno smanjuje.

Hotel Jugoslavija

Naš sagovornik se nada da će uskoro završiti i objaviti knjigu Hotel Jugoslavija koja se bavi advertajzingom u periodu kada je to bio "gospodski posao".

- Ima četiri godine kako se kanim da je završim. Skinut ću sebi veliki teret s leđa kada je izdam, jer mislim da će biti dobra.

Ideje se i dalje rađaju, pa Dupanović planira da radi na još nekoliko projekata u narednim godinama. Kaže da bi volio da se i realizuju, što opet ne zavisi samo od njega.

- Ljudi u mojim godinama žive ili u svojoj prošlosti ili budućnosti. Sadašnjost nam je tanka jer stalno razmišljamo koliko ćemo još živjeti. Mi se od rođenja krećemo kroz život odbrojanim koracima. Koliko je meni još ostalo koraka, to zna samo Onaj gore. Imam mnogo planova i mislim da je deset mojih najboljih godina tek preda mnom.

Vedrana Džudža