PAMTIĆU U 2017: Vinko Zovko

Vinko Zovko, vlasnik žepačke Vinarije Povratak, rođen je 15. januara 1966. u Zavidovićima. Osnovnu školu završio je u Žepču, a srednju u Zavidovićima. Sa 18 godina počinje da radi u Puli, u brodogradilistu Uljanik. Otvaranjem granica bivše države odlazi da radi u Italiju, kako je rekao "na dvije godine", a koje su se odužile sve do danas.

U 1998. godini otvara preduzeće Cromont u Zepču, a nakon 7 godina otvara i pogon za proizvodnju opreme za prehrambenu industriju. Zbog želje da pomogne ljudima da se zaposle, a i s obzirom na to da u Itailiji radi u sektoru vinarstva, došao je na ideju da pokrene vinogradarstvo u Zepču. Prve hektare vinograda podigao je 2014. godine, a zatim osniva i prvu specijalizovanu vinogradarsku zadrugu Vitis u Žepču.

Zovko je nedavno dobio priznanje za najmenadžera i najkompaniju po izboru nezavisne Agencije za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija.

Pitali smo Vinka Zovka šta je po njegovom mišljenju obilježilo 2017. godinu?

- Svakako, moj tim sa kojim surađujem u sva tri poduzeća. Protekla godina bila je veoma uspješna. Već krajem devetog mjeseca smo postigli zacrtani plan, odnosno, poslovni uspjeh iz prethodne godine. Najvažnije u cijeloj godini je da nismo imali nijednu ozbiljniju povredu na radu, imajući u vidu kojim poslom se bavimo. Zatim, treba istaknuti i početak izgradnje nove vinarije, a isto tako i skorašnju nagradu za najboljeg menadžera i najkompaniju dodjeljenu meni osobno i Vinariji Povratak za 2017. godinu na nivou cijele države.

- O promašajima se nerado govori jer se za njih, uglavnom, pokušavaju pronaći opravdanja. Za mene je promašaj godine poklanjanje apsolutnog povjerenja odabranom nadzoru gradnje, kao i izvođaču radova na novoj vinariji koji su to povjerenje zlorabili, probili ugovorene rokove i time ozbiljnije poremetili plan izvođenja radova. Moja profesionalna karijera je formirana u zapadnom svijetu, gdje su ovakve stvari jednostavno nedopustive, a kod nas još vrijedi ona "Ajde, bolan nemoj se sekirat', biće to dobro".

- Ne znam. Obično ljude gledam kroz ostvarene rezultate, a njihovu osobnost stavljam u drugi plan, tako da za mene nema "ličnosti godine", jer smo svi mi prolazni. Djela su ono što govori o nama i ono što će poslije nas ostati, tako da bih ja na to mjesto stavio projekat vinogradarstva u žepačkom kraju koji će tu biti i poslije svih nas.

- Samo pitanje izaziva čuđenje i protupitanje "Kako je moguće pitati o najboljem potezu kad nam sve činjenice govore dijagonalno suprotno tome?". Bosna i Hercegovina je među najnerazvijenijim državama svijeta, nema čak ni svoje unutarnje uređenje posloženo, niti bilo koji segment društva da funkcionira po ugledu na uređene zemlje, tako da razmišljati o bilo čemu "najboljem" je potpuno bespredmetno. Nema ništa najbolje...

- Kako je u prethodnom pitanju bilo nemoguće pronaći nesto dobro, tako je i u ovom pitanju skoro pa nemoguće odabrati najlošiji potez, jer je popis jako jako dug. Školstvo i zdravstvo su dva osnovna temelja svakog uređenog društva - jedni stvaraju zdrave generacije, a drugi liječe bolesne. Pogledajmo kako se država odnosi prema istima. Liječnici i prosvjeta štrajkuju i traže minimum ljudskog dostojanstva. Državna teritorijalna cjelovitost, granice, valuta, političke strukture koje nastupaju sa pozicije vlasti - kako uopće odabrati bilo šta kao najlošije kad nam je sve najlošije???

- Zdravlje! Ako bude zdravlja, sve će biti dobro. Poslovni put je uveliko zacrtan, tako da tu ne očekujem velike oscilacije ni u pozitivnom, ni u negativnom smjeru. Optimizma imam na pretek, tako da se ne bojim poslovnih izazova koji me očekuju, i naravno da ću dati svoj maksimum da opravdam povjerenje i isčekivanja koje ljudi imaju od mene.