Prikupljanje kapitala: Kompanije iz FBiH još oprezne prema IPO-u
Još niti jedna kompanija iz Federacije nije krenula u inicijalnu javnu ponudu(IPO) dionica na berzi, dok je u RS nakon prvog uspješnog IPO-a koji je uradila kompanija Fratello Trade, to najavila i kompanija Turbina IPD. Prema nekim najavama drugi IPO u RS-u može se očekivati početkom iduće godine.
Podsjetimo, IPO je postupak prvog izlaska dionica neke kompanije na primarna tržišta kapitala. On se najčešće koristi kao instrument privatizacije velikih javnih sistema ili kod privatnih kompanija kada postojeći vlasnici žele osigurati sveži kapital potreban za razvoj poslovanja na transparentan način.
Šta je razlog da se kompanije iz Federacije ne odlučuju na takav način dolaska do kapitala, iako se žale na otežan pristup financijskim sredstvima? Almir Mirica, izvršni direktor nadzora i trgovine Sarajevske berze, kaže da za to postoji nekoliko razloga. Jedan od njih je relativno mala veličina domaćih kompanija. "Veoma je teško privući strane investitore za veličinu emisije ispod 100 miliona dolara, što su iznosi o kojima malo koja domaća kompanija može razmišljati", kaže Mirica.
Sve to znači da bi za većinu domaćih kompanija ciljno tržište bilo lokalno ili regionalno tržište kapitala, koje je, kaže, naročito u zadnje tri godine, dosta plitko. To je i jedan od faktora koji kompanije odvraća od otvaranja prema investitorima. Međutim, tom prilikom se zaboravlja da je nedostatak novog, kvalitetnog tržišnog materijala jedan od uzročnika sadašnje nelikvidnosti na tržištu kapitala, ističe Mirica.
Strah od vanjskih investitora
"Renomirana kompanija, koja bi preuzela najbolje prakse u oblasti transparentnosti poslovanja i općenito boljeg korporativnog upravljanja sigurno bi mogla privući investitore i zainteresovati ih za svoje dionice ili obveznice", smatra Mirica. Interesantnim smatra podatak da samo građani FBiH u komercijalnim bankama drže deponovano više od 4,5 milijardi KM što, kaže, predstavlja značajan potencijal za kompanije koje žele da koriste tržište kapitala za podmirivanje svojih potreba za kapitalom.
Drugi razlog zašto se kompanije u FBiH ne odlučuju za IPO kaže, leži i u mentalitetu vlasnika kompanija, koji oklijevaju da u svoju vlasničku strukturu puste vanjske investitore, i pored svih prednosti ovakvog pristupa u pogledu razvoja kompanije. Ovaj motiv je posebno izražen u kompanijama koje su u porodičnom vlasništvu, i gdje je korak do otvaranja, emipirijski gledano, najteže učiniti.
(Almir Mirica)
"Dodatni faktor jeste sigurno i neupućenost, ali i nedostatak volje da se informiše o mogućnostima koje nude otvaranje prema vanjskim investitorima", smatra on. Naime, Sarajevska berza je početkom 2010. godine pokrenula informativnu kampanju usmjerenu ka društvima sa ograničenom odgovornošću, u kojima ih nastoji upoznati sa procesom going publica, njegovim prednostima ali i izazovima. Prilikom kontakta sa ovim kompanijama, identificirali su, kaže, tri grupe kompanija.
Prva grupa ima i dalje dobar pristup bankarskim kreditima, te nisu zainteresovani za prikupljanje kapitala na tržištu kapitala. Pored njih, postoji i određen broj kompanija gdje su prezentacije naišle na vrlo pogodno tlo, i koje već poduzimaju određene pripreme za izlazak na berzu, ali to još ne žele javno objavljivati. "Najporaznija činjenica za nas je da postoji i treća grupa kompanija koja ne želi da se (besplatno i neobavezno) uopšte i informiše o IPO-u", kaže nam Mirica.
Ključan odabir agenta
Govoreći o procesu otvaranja vlasnički zatvorenih kompanija prema investitorima, kaže da je to, po nekim ekonomistima najznačajniji korak koja kompanija uradi u svom životnom ciklusu. "Going public" ili IPO je nešto što se samo jednom radi, i zbog toga je kvalitetna priprema od ključne važnosti za ovaj korak.
"Prvi korak je odabir agenta, odnosno pokrovitelja emisije, znači investicijske banke ili brokerske kuće sa odgovorajućom dozvolom. Uloga agenta emisije je ključna u cijelom procesu, budući da od njegovog iskustva i broja investitora koje može uvjeriti da investiraju u kompaniju umnogome zavisi i uspjeh cijelog poduhvata", kaže on.
Prvom korak u tom procesu je postupak procjene poslovanja (due dilligence) firme, koju agent radi prikupljajući na taj način neophodne podatke kako bi se smanjila informaciona asimetrija prema potencijalnim investitorima. Zajedno sa kompanijom razvija se tzv. investment case ili investiciona priča što su ključni argumenti zbog kojih bi investitori trebali investirati upravo u tu kompaniju.
Nakon izrade i odobrenja prospekta emisije, kaže Mirica, pristupa se marketingu emisije, putem bilateralnih sastanaka, prodajnih konferencija i prodajne turneje - roadshowa, bilo lokalno-regionalnog ili međunarodnog.
D.Kozina