Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora
Vijesti
Svakodnevne namirnice koje će uskoro (ponovo) postati luksuzne?
Komentari
(Foto: Africa Studio/shutterstock.com)
Naravno, vremenom se situacija potpuno izokrenula. Danas, ako u restoranu naručite jastoga ili ga poslužite na svojoj zabavi, to se smatra vrhuncem gastronomske sofisticiranosti, piše BBC.
Šta se u međuvremenu promijenilo? Razvoj željeznice - upravo je ta činjenica jastoga u SAD-u pretvorila u luksuz. Posluga u vozovima je odlučila da serviri jastoga svojim bogatim putnicima, koji nisu bili svjesni njihove loše reputacije. Jastog im se svidio nakon čega se taj rak pojavio u jelovnicima skupih restorana. Do kraja 19. vijeka jastog je učvrstio svoj status luksuzne hrane.
Šta određuje koja je hrana luksuzna? I nedostatak iste, ali i cijena igraju važnu ulogu.
Baš kao i jastozi, ostrige se vežu uz fine restorane i posebne prilike, uglavnom zbog svoje visoke cijiene. Ali nisu uvijek uživale ovaj status. Ostrige su u 19. vijeku jeli oni najsiromašniji u društvu.
- Bilo ih je u izobilju i bile su toliko jeftine da su ih dodavali varivima i pitama kako bi ih učinili izdašnijima - kaže istoričarka hrane Poli Rasel.
Do početka 20. vijeka zalihe ostriga u Engleskoj počele su se smanjivati zbog prekomjernog izlova i zagađenja industrijskim otpadom. Kako su postajale sve rjeđe, njihov je status postajao sve viši i na njih je počelo da se gleda kao na nešto posebno, kaže Raselova.
Nešto potpuno suprotno vidimo kod proizvoda poput šećera i lososa, do kojih je nekada bilo teško doći, a bili su dostupni samo bogatima. Ta je hrana vremenom izgubila svoju luksuznu auru kako su je ljudi počeli uzgajati, pa je više nije nedostajalo, kaže Ričard Vilk, profesor emeritus antropologije na Univerzitetu Indiana.
Mnogih vrsta voća i povrća nekada je bilo znatno manje nego danas. Određeno voće, poput jagoda i malina, nekada je bilo dostupno samo ljeti, ali sada ih možemo kupiti tokom cijele godine.
Do početka 20. vijeka zalihe ostriga u Engleskoj počele su se smanjivati zbog prekomjernog izlova i zagađenja industrijskim otpadom. Kako su postajale sve rjeđe, njihov je status postajao sve viši i na njih je počelo da se gleda kao na nešto posebno, kaže Raselova.
Nešto potpuno suprotno vidimo kod proizvoda poput šećera i lososa, do kojih je nekada bilo teško doći, a bili su dostupni samo bogatima. Ta je hrana vremenom izgubila svoju luksuznu auru kako su je ljudi počeli uzgajati, pa je više nije nedostajalo, kaže Ričard Vilk, profesor emeritus antropologije na Univerzitetu Indiana.
Mnogih vrsta voća i povrća nekada je bilo znatno manje nego danas. Određeno voće, poput jagoda i malina, nekada je bilo dostupno samo ljeti, ali sada ih možemo kupiti tokom cijele godine.
- To mijenja percepciju luksuza - kaže Peter Aleksander, viši istraživač globalne poljoprivrede i bezbijednosti hrane na Univerzitetu u Edinburghu.
Naša opsednutost nabavkom luksuzne hrane koje nema mnogo, ima veliku cijenu za planetu. Kako određena vrsta ribe ili plodova mora postaje sve rjeđa, cijena im raste. Povećana vrijednost ljudima daje podsticaj da je još više love i na kraju potpuno izlove, što može dovesti do izumiranja, kaže Vilk.
Kada i gdje jedemo određene namirnice takođe određuje koliko ih cijenimo.
Naša opsednutost nabavkom luksuzne hrane koje nema mnogo, ima veliku cijenu za planetu. Kako određena vrsta ribe ili plodova mora postaje sve rjeđa, cijena im raste. Povećana vrijednost ljudima daje podsticaj da je još više love i na kraju potpuno izlove, što može dovesti do izumiranja, kaže Vilk.
Kada i gdje jedemo određene namirnice takođe određuje koliko ih cijenimo.
- Kontekst je u ishrani zaista važan za stvaranje želje - kaže Ester Papis, profesorka socijalne psihologije na Univerzitetu u Glazgovu, i napominje da se luksuzna hrana često povezuje s posebnim prilikama, poput ručkova u restoranima ili za praznike.
Studije pokazuju da boravak u okruženju povezanom sa skupom hranom može povećati privlačnost hrane i pića koja se tamo obično konzumira i spremnost ljudi da plate više. Nedavno istraživanje pokazalo je da se želja ljudi za sušijem povećala ako su ga jeli u restoranu, a ne na, recimo, plaži.
Pozitivna, vedra sjećanja na dijeljenje obroka s drugima, takođe povećava koliko ljudi cijene određenu hranu, kaže Papis.
Studije pokazuju da boravak u okruženju povezanom sa skupom hranom može povećati privlačnost hrane i pića koja se tamo obično konzumira i spremnost ljudi da plate više. Nedavno istraživanje pokazalo je da se želja ljudi za sušijem povećala ako su ga jeli u restoranu, a ne na, recimo, plaži.
Pozitivna, vedra sjećanja na dijeljenje obroka s drugima, takođe povećava koliko ljudi cijene određenu hranu, kaže Papis.
- Često se luksuzna hrana dijeli s prijateljima i obitelji, na primjer za Božić.
Tokom Covid-19 lockdown-a, uživanje u hrani s drugim ljudima postalo je luksuz samo po sebi, napominje Rasel.
Tokom Covid-19 lockdown-a, uživanje u hrani s drugim ljudima postalo je luksuz samo po sebi, napominje Rasel.
- Ljudi su žudjeli za zajedničkim kuvanjem i jedenjem u društvu. U svijetu u kojem su resursi ograničeni, a dostupnost hrane nesigurna, iskustvo zajedničkog konzumiranja hrane moglo bi postati luksuz.
Dok su kroz istoriju određene namirnice poput kafe, čokolade i začina bile luksuzni artikli, danas su te namirnice uobičajene u mnogim razvijenim zemljama. Međutim, sve više temperature i nepouzdane padavine mogle bi to ponovno promijeniti u sledećih nekoliko decenija.
Na vrhuncu civilizacije Maja, zrna kakaovca bila su cijenjena valuta, koja se koristila za plaćanje radnika i raznih robu na tržištu. Španski trgovci donijeli su kakao u Evropu, gdje je postao popularna poslastica na kraljevskim dvorovima. Godine 1828. holandski hemičar Coenraad Johannes van Houten izumio je postupak tretiranja zrna kakaa alkalnim solima i proizvodnju čokolade u prahu koja se može pomiješati s vodom. Taj je proces pretvorio čokoladu u pristupačan proizvod koji se mogao masovno proizvoditi.
Kafa je nekad bila malo poznata delicija koja se koristila za vjerske obrede u Etiopiji, prije nego što su zapadni trgovci odnijeli to aromatično piće u svoje zemlje u 17. vijeku i posluživali ga u kafanama, popularnima među brodarima, trgovcima i umjetnicima. Nakon što su Holanđani nabavili sadnice, uzgoj kafe brzo se proširio širom svijeta i postao popularno, svakodnevno piće.
Danas su čokolada i kafa ponovo u opasnosti da postanu skupe i nedostupne.
- Mogla bi se dogoditi nestašica i čokolade i kafe pa bi te namirnice zbog klimatskih promena opet mogle da postanu luksuzna hrana - kaže Monika Zurek, viši istraživač na Institutu za promene životne sredine na Univerzitetu u Oksfordu.
Klimatske promjene mogle bi do 2050. godine izbrisati polovinu obradive površine koja se koristi za uzgoj kafe u svijetu, prema studiji iz 2015. godine. Druga studija sugeriše da bi se područja pogodna za uzgoj kafe u Latinskoj Americi mogla smanjiti za 88% do 2050. zbog sve viših temperatura.
Začinski usjevi već podnose teret klimatskih promjena. Velike kiše i vlaga pružaju plodno tlo za razmnožavanje štetočina poput lisnih uši i bolesti poput pepelnice. U Kašmiru, najvećoj indijskoj regiji za uzgoj šafrana, sušni uslovi su poharali žetvu te raskošne kulture.
Proizvodnju vanile na Madagaskaru posljednjih godina su pogodile ekstremne vremenske prilike. Ciklon je 2017. godine uništio 30% usjeva na ostrvu, a cijene su dosegle rekordnih 600 USD po kilogramu, što je taj začin nakratko učinilo skupljim od srebra.
Odmicanje od mesa
Ali neće samo klimatski uticaji i oskudica svakodnevnu hranu pretvoriti u luksuzne artikle. Promijenjeno ponašanje i ukus ljudi takođe će uticati na status neke hrane.
- Drugi način razmišljanja o luksuznoj hrani je da je to nešto što ne biste trebali jesti često i puno - kaže Raats, navodeći meso kao najbolji primjer.
- Jedenje mesa moglo bi postati društveno neprihvatljivo i moglo bi se početi promatrati u sličnom svjetlu kao i pušenje - kaže Alexander.
- Ali doći do te tačke nije jednostavno, jer konzumacija mesa je norma i postala je dio nacionalnog identiteta. Odstupanje od toga je teško - kaže Papis i dodaje da se mnogi vegani i vegetarijanci bore s tim što se moraju opravdati jer ne jedu meso.
Čini se da veganstvo pobuđuje posebno snažne osjećaje, od iritacije do strastvene mržnje.
- Ali veća dostupnost i vidljivost bezmesnih opcija u reklamama i prodavnicama, mogla bi da pomogne u rješavanju problema s kojima se suočavaju mnogi vegani i vegetarijanci - kaže Papis.
U nastojanju da se smanje emisije CO2, države bi u budućnosti mogle da se odluče i na oporezivanje mesa, kao što su mnogi učinili sa šećerom, kaže Aleksander. To bi podiglo cijene mesa i učinilo ga luksuznijim proizvodom.
Uzgoj domaćih životinja odgovoran je za 14,5% globalnih emisija gasova staklene bašte, a proizvodnja crvenog mesa čini 41% tih emisija. Globalna proizvodnja govedine proizvodi emisije otprilike jednake onima kao cijela Indija i zahtijeva 20 puta više površine po jestivom gramu proteina od usjeva bogatih bjelančevinama, poput pasulja.
Prema UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu, u mnogim zemljama "postoji zabrinjavajuća nepovezanost između maloprodajne cijene hrane i stvarnih troškova njene proizvodnje."
- Posljedica toga je da se hrana proizvedena uz velike ekološke troškove u obliku emisije gasova s efektom staklene bašte, zagađenja vode, zagađenja vazduha i uništavanja staništa, može činiti jeftinijom od održivije proizvedenih alternativa - napisalo je to tijelo UN-a u izvještaju o održivoj poljoprivredi.
- Kad jedemo odrezak, ne plaćamo za degradaciju životne sredine prouzrokovanu mesnom industrijom. Ne vrijednujemo zaista te posljedice i ne plaćamo ih kada konzumiramo meso - kaže Aleksander.
- Nadajmo se da ćemo u bliskoj budućnosti imati tačnije cijene i poljoprivredne subvencije koje odražavaju pravu vrijednost hrane koju proizvodimo, što bi nam moglo pomoći u stvaranju održivijeg sistema - kaže Papis.
Sljedeća hrana koja će postati luksuzna
Dok su kroz istoriju određene namirnice poput kafe, čokolade i začina bile luksuzni artikli, danas su te namirnice uobičajene u mnogim razvijenim zemljama. Međutim, sve više temperature i nepouzdane padavine mogle bi to ponovno promijeniti u sledećih nekoliko decenija.
Na vrhuncu civilizacije Maja, zrna kakaovca bila su cijenjena valuta, koja se koristila za plaćanje radnika i raznih robu na tržištu. Španski trgovci donijeli su kakao u Evropu, gdje je postao popularna poslastica na kraljevskim dvorovima. Godine 1828. holandski hemičar Coenraad Johannes van Houten izumio je postupak tretiranja zrna kakaa alkalnim solima i proizvodnju čokolade u prahu koja se može pomiješati s vodom. Taj je proces pretvorio čokoladu u pristupačan proizvod koji se mogao masovno proizvoditi.
Kafa je nekad bila malo poznata delicija koja se koristila za vjerske obrede u Etiopiji, prije nego što su zapadni trgovci odnijeli to aromatično piće u svoje zemlje u 17. vijeku i posluživali ga u kafanama, popularnima među brodarima, trgovcima i umjetnicima. Nakon što su Holanđani nabavili sadnice, uzgoj kafe brzo se proširio širom svijeta i postao popularno, svakodnevno piće.
Danas su čokolada i kafa ponovo u opasnosti da postanu skupe i nedostupne.
- Mogla bi se dogoditi nestašica i čokolade i kafe pa bi te namirnice zbog klimatskih promena opet mogle da postanu luksuzna hrana - kaže Monika Zurek, viši istraživač na Institutu za promene životne sredine na Univerzitetu u Oksfordu.
Veliki dijelovi zemlje, prvenstvenou Gani i Obali slonovače mogli bi postati neprikladni za proizvodnju kakaa ako porast globalne temperature dosegne 2C, prema studiji iz 2013. godine.
- Kakao je nekad bio samo za kraljeve i nikog drugog. Klimatske promjene jako pogađaju proizvodna područja, pa bi kakao mogao opet postati luksuz - kaže Zurek.
Klimatske promjene mogle bi do 2050. godine izbrisati polovinu obradive površine koja se koristi za uzgoj kafe u svijetu, prema studiji iz 2015. godine. Druga studija sugeriše da bi se područja pogodna za uzgoj kafe u Latinskoj Americi mogla smanjiti za 88% do 2050. zbog sve viših temperatura.
Hiljadama godina začini su bili oličenje bogatstva i moći. Potražnja za aromatičnim začinima podstakla je prve globalne trgovačke puteve, pomogla da se osnuju ogromna carstva i definisala svjetsku ekonomiju. Danas su začini sveprisutni i često najjeftiniji artikli na policama supermarketa. Ali, mogli bi se vratiti među luksuzne proizvode, kaže Zurek.
Začinski usjevi već podnose teret klimatskih promjena. Velike kiše i vlaga pružaju plodno tlo za razmnožavanje štetočina poput lisnih uši i bolesti poput pepelnice. U Kašmiru, najvećoj indijskoj regiji za uzgoj šafrana, sušni uslovi su poharali žetvu te raskošne kulture.
Proizvodnju vanile na Madagaskaru posljednjih godina su pogodile ekstremne vremenske prilike. Ciklon je 2017. godine uništio 30% usjeva na ostrvu, a cijene su dosegle rekordnih 600 USD po kilogramu, što je taj začin nakratko učinilo skupljim od srebra.
- Opasnost da svakodnevni proizvodi postanu luksuzni proizvodi doista obeshrabruje - kaže Monik Raats, upravnica Centra za hranu, ponašanje i zdravlje na Univerzitetu Surrey.
Ali neće samo klimatski uticaji i oskudica svakodnevnu hranu pretvoriti u luksuzne artikle. Promijenjeno ponašanje i ukus ljudi takođe će uticati na status neke hrane.
- Drugi način razmišljanja o luksuznoj hrani je da je to nešto što ne biste trebali jesti često i puno - kaže Raats, navodeći meso kao najbolji primjer.
- Meso, koje je trenutno dio svakodnevnih obroka za mnoge ljude, vjerojatno će postati luksuzna namirnica u sljedećih nekoliko desetljeća jer će sve više ljudi prihvatiti biljnu prehranu kako bi smanjili svoj ugljični otisak - kaže Raats.
- Ljudi bi mogli da se odreknu mesa i zbog velike količine poljoprivrednog zemljišta koji proizvodnja mesa zahteva, a koje možda više neće biti održivo s povećanjem svetske populacije - dodaje.
- Jedenje mesa moglo bi postati društveno neprihvatljivo i moglo bi se početi promatrati u sličnom svjetlu kao i pušenje - kaže Alexander.
- Ali doći do te tačke nije jednostavno, jer konzumacija mesa je norma i postala je dio nacionalnog identiteta. Odstupanje od toga je teško - kaže Papis i dodaje da se mnogi vegani i vegetarijanci bore s tim što se moraju opravdati jer ne jedu meso.
Čini se da veganstvo pobuđuje posebno snažne osjećaje, od iritacije do strastvene mržnje.
- Ali veća dostupnost i vidljivost bezmesnih opcija u reklamama i prodavnicama, mogla bi da pomogne u rješavanju problema s kojima se suočavaju mnogi vegani i vegetarijanci - kaže Papis.
Prava cijena naše hrane
U nastojanju da se smanje emisije CO2, države bi u budućnosti mogle da se odluče i na oporezivanje mesa, kao što su mnogi učinili sa šećerom, kaže Aleksander. To bi podiglo cijene mesa i učinilo ga luksuznijim proizvodom.
Uzgoj domaćih životinja odgovoran je za 14,5% globalnih emisija gasova staklene bašte, a proizvodnja crvenog mesa čini 41% tih emisija. Globalna proizvodnja govedine proizvodi emisije otprilike jednake onima kao cijela Indija i zahtijeva 20 puta više površine po jestivom gramu proteina od usjeva bogatih bjelančevinama, poput pasulja.
Prema UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu, u mnogim zemljama "postoji zabrinjavajuća nepovezanost između maloprodajne cijene hrane i stvarnih troškova njene proizvodnje."
- Posljedica toga je da se hrana proizvedena uz velike ekološke troškove u obliku emisije gasova s efektom staklene bašte, zagađenja vode, zagađenja vazduha i uništavanja staništa, može činiti jeftinijom od održivije proizvedenih alternativa - napisalo je to tijelo UN-a u izvještaju o održivoj poljoprivredi.
- Kad jedemo odrezak, ne plaćamo za degradaciju životne sredine prouzrokovanu mesnom industrijom. Ne vrijednujemo zaista te posljedice i ne plaćamo ih kada konzumiramo meso - kaže Aleksander.
Porez na meso umanjio bi neke od ovih štetnih uticaja, ali taj je potez politički nepopularan.
- Ali to bi moglo da se promijeni, jer će sve više ljudi gledati na meso kao na nešto što sebi ne mogu da priušte za jelo, u smislu održivosti - kaže Aleksander.
- Nadajmo se da ćemo u bliskoj budućnosti imati tačnije cijene i poljoprivredne subvencije koje odražavaju pravu vrijednost hrane koju proizvodimo, što bi nam moglo pomoći u stvaranju održivijeg sistema - kaže Papis.
Komentari
Vaš komentar
Naš izbor
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.