Sve poskupljuje, samo je rad jeftin - BiH ostaje bez frizerki, kozmetičarki, kuvara

Radnici iz BiH masovno bježe u inostranstvo, i to najčešće zbog ponižavajuće malih plata i loših uslova rada.

Posebno su potcijenjeni radnici u oblasti usluga, poput frizera, kozmetičara, krojača, koje je sve teže naći. Da li u jeku globalne krize plaćamo i danak dugogodišnjoj tradiciji nepoštovanja i potcjenjivanja rada?

Željana Pavlović, vlasnica malog frizerskog salona u centru Banjaluke, kaže da iako ima posla, strahuje da će uskoro morati donijeti tešku odluku: ili da otpusti jedinu radnicu koja s njom radi, ili da zatvori salon, ili da poveća cijene.

- Ako se poveća minimalac, to znači i veće izdatke za doprinose, a pošto je materijal za rad odavno poskupio morala bih podići cijene šišanja i friziranja. A bojim se da će se onda broj mušterija smanjiti; ljudima je preko glave poskupljenja - kaže Željana.

Minimalac u Republici Srpskoj, podsjećanja radi, trenutno iznosi 650 KM, a u Federaciji BiH 543 marke. Povećanju minimalca se, osim "velikih" poslodavaca otvoreno protive i mali preduzetnici, koji tvrde da će, ako se najniža plata poveća, morati otpuštati radnike i radnice, raditi na crno, ili zatvarati radnje.

Predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih delatnosti BIH, Mersiha Ferhatović Beširović, kaže da je jedan od razloga ovakvo stanje činjenica da živimo u izrazito siromašnom društvu.

- Poskupljenje je lančani proces, koji dodatno siromaši radnike. Danas u BiH ne postoji radnik ili radnica koji žive isključivo od svog rada, a da nisu primorani da se odreknu mnogo čega - kaže naša sagovornica.

Dodaje da se u takvoj situaciji ljudi prvo odriču usluga, bez kojih se može preživjeti.

- Pošto u sektoru usluga dominiraju mala preduzeća i porodične radnje, preduzetnici, da bi zadržali mušterije, ne dižu cijene. Međutim, troškovi poslovanja rastu, a najlakše je troškove skresati malim platama ili otpuštanjem radnika. Dakle, to je začarani krug u kojem svi gubimo - zaključuje Mersiha Ferhatović Beširović.

Dodaje da, zbog ovakve situacije, kvalitet usluga drastično opada, jer najkvalitetnije zanatlije odlaze na Zapad.

Godinama je u BiH jedna od najčešće pominjanih fraza bila "ima posla ko hoće da radi." Ponavljali su je poslodavci koji su nudili teške, zahtjevne i slabo plaćene poslove.

- Eto, sad smo dočekali da možemo reći: "Ima radnika, ko hoće da plati" - kaže mladi Banjalučanin, koji povremeno radi "na crno", kao kuvar na svadbama i privatnim proslavama.

Tvrdi da vlasnici lokala još nisu spremni da daju platu kakvu dobar kuvar zaslužuje.

Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske, tvrdi da u RS na tržištu rada još ima dovoljno kuvara, ali da su najbolji majstori kuhinje otišli u inostranstvo, gdje su adekvatnije plaćeni.

- Slična je situacija i u trgovini i uslužnim djelatnostima. Najmlađi, najkvalifikovaniji i najbolji radnici odlaze. Mladi su i inače mobilniji, a danas skoro svaki mladi čovjek govori engleski, ili neki drugi strani jezik, pa ni jezička barijera nije problem - objašnjava Savanović.

U RS i cijeloj BiH ostaje manje kvalitetna radna snaga, što utiče i na kvalitet usluga. Tako se na primjer, tvrdi Savanović, u trgovini danas zapošljavaju gotovo isključivo ljudi stariji od 40 godina, koji su decenijama bili nezaposleni. Preduzetnici, koji su se godinama ponašali po principu "uzmi ili ostavi", sada su dovedeni u situaciju "daj šta daš".

- Sve je to posljedica ne samo malih plata, nego uopšte potcjenjivačkog odnosa prema radniku, kao čovjeku i partneru u poslu - kaže Savanović.

Dodaje da su godinama poslodavci, pa i mali preduzetnici, sve što zarade "gurali sebi u džep", a radnike plaćali samo oniliko koliko su morali.

- Nauštrb radnika, pa i države, ostvarivali su ekstraprofit, vozili skupe automobile, podizali sebi vile. Ali, vremena se mijenjaju i sada je jasno da svako mora da dobije svoj dio kolača - tvrdi Savanović.

Mijenja se, dodaje on, i svijest radnika, koji više ne pristaju na ponižavajuće uslove rada i neće da rade neprijavljeni, bez ugovora i za mizerne plate.

- Poslije korone i zatvaranja radnji, kada se desio vakum u poslovanju, mnogi su problemi isplivali na vidjelo. Poslodavci, pa i mali preduzetnici, ako hoće da opstanu, moraju smanjiti dobit, a povećati plate. Uostalom, ne moraju voziti audije; šta fali škodi ili golfu - kaže Savanović.

Danas, dodaje on, u malim trgovinama sve češće rade samo vlasnik, njegova supruga i deca, jer više nema radnika, koji bi za par stotina maraka radili za njih, dok oni glume velike gazde.

Danas se i gazde sve češće hvataju posla. A mušterije se hvataju za glavu. U popularnijim frizerskim i kozmetičkim salonima termini se zakazuju danima unaprijed, kakao je rekla jedna Banjalučanka, "kao za operaciju".

Jer, u salonima je sve manje majstora zanata, a sve više nevještih početnika ili priučenih kozmetičara i frizera, pa je veliko pitanje hoće li sutra, kada stara garda ode u penziju, imati ko da nas šiša.

Makroekonomista Faruk Hadžić nedavno je predložio mjeru koja bi mogla biti spasonosna, pogotovo za mala preduzeća i preduzetnike. On se zalaže za privremeno smanjenje doprinosa, kako bi se dio novca koji sada ide u fondove preusmjerio u plate zaposlenima. Hadžić smatra da bi u Federaciji BiH, sa stope od postojećih 41,5 odsto, doprinose trebalo privremeno smanjiti na 25 odsto, i tu mjeru zadržati minimalno tri mjeseca.

- Pri tome, treba sve plate ugovarati u bruto iznosu, kako bi se povećao raspoloživi dohodak radnika. Uz ovu mjeru bi minimalna plata u FBiH porasla sa 540 na 680 KM neto. Poslodavci bi imali neutralan efekt, dok bi okvirno ovaj paket indirektne pomoći u FBiH iznosio oko 340 mil KM - pojasnio je Hadžić na svom Fejsbuk profilu.