Radnici protiv privatizcije Instituta Igalo

Radnici Instituta Simo Milošević poručili su danas da ta ustanova mora ostati u državnom vlasništvu, kao i da ne traže bespovratnu pomoć već avans, kojim bi prevazišli trenutne probleme.

Oni su uoči protesta primili novembarsku platu od sredstava Fonda, a na osnovu obavljenog posla u decembru, prenosi Radio Televizija Herceg Novi.

Predsjednica Sindikata, Marija Obradović, kazala je da je Institut u većinskom vlasništvu države i da očekuju da se država prema svojoj imovini odnosi domaćinski.

- Institut Igalo je ustanova koja ima strategiju, kadar, znanje i tržište. Mi nijesmo gubitnici koji traže državnu pomoć. U toku prošle godine u Institutu se liječilo 19,22 hiljade pacijenata i ostvareno je 210 hiljada noćenja, čime smo se približili 2019. koja se računa za najprofitabilniju godinu - rekla je Obradović.

Prema njenim riječima, dugovi kojima je Institut opterećen nijesu posljedica nerada ili lošeg poslovanja, nego višedecenijske nebrige, prvenstveno države.

- U Institut, kao stratešku ustanovu koja se bavi rehabilitacijom i zdravstvenim turizmom, decenijama se nije ulagalo. Erozija kadra, posebno visokoobrazovanog, traje godinama i na nju se žmuri - kazala je Obradović.

Zdravstveni radnici Instituta Igalo su jedini u Crnoj Gori koji ne ostvaruju prava zagarantovana Granskim kolektivnim ugovorom za zdravstvo.

- Time su koeficijenti zarada daleko ispod onih koje važe u svim drugim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori, a slično je i sa zaradama ostalih zaposlenih. To je razlog zašto zaposleni svoja prava potražuju sudskim putem i odlaze u ustanove koje ova prava poštuju - rekla je Obradović.

Kako je kazala, Institut nije gubitnik, jer ima vrijednost, prvenstveno u ljudstvu i znanju, ali i u zemljištu, objektima, tehnici i programima.

- Za nas je neprihvatljivo da se aktuelizuje tema privatizacije, a posebno po apsurdnoj cijeni, uprkos značajno većoj posljednjoj procjeni vrijednosti Instituta od 120 mil EUR. U posljednje četiri godine cijene su višestruko porasle, samo je cijena Instituta Igalo ostala ista, mizernih 10 miliona za 228.000 kvadrata zemljišta smještenog na najatraktivnijoj lokaciji u gradu i građevinskih objekata površine oko 85.000 m² - navela je Obradović.

Mišljenja su, kako je rekla, da država Crna Gora mora zadržati većinsko vlasništvo nad Istitutom Igalo iz više razloga.

- Zbog medicinske rehabilitacije, preko Fonda zdravstva Crne Gore tokom prošle godine u Institutu je ostvareno 97,35 hiljada noćenja. Pravo na medicinsku rehabilitaciju imaju pacijenti nakon najtežih trauma, hirurških intervencija, preležanog infarkta srca ili moždanog udara, hronični bolesnici sa najtežim oboljenjima, djeca sa poremećajima u razvoju i mnogi drugi. Malo je porodica u Crnoj Gori koje tokom posljednjih decenija nijesu imale najbližeg člana, srodnika na liječenju u Institutu. Oni znaju, kao što i mi znamo, koliko je rada, empatije, profesionalnosti i entuzijazma uloženo u oporavak svakog pacijenta - rekla je Obradović.

Ona je pitala kako su zamislili organizovati medicinsku rehabilitaciju u Crnoj Gori ako se odriču Instituta Igalo.

Drugi razlog, kako je poručila, je zdravstveni turizam, koji je prepoznat kao jedna od strateških grana razvoja Crne Gore, a noseća ustanova tog projekta je Institut Igalo.

- Vrhunskim rezultatima i profesionalizmom zaposlenih izgrađen je brend, koji se na strogom evropskom tržištu visoko kotira i kojim se Crna Gora može ponositi izvan svojih granica - kazala je Obradović i dodala da je Institut nastavna jedinica Univerziteta u Podgorici.

Radnici Instituta apelovali su na državne organe da ne dozvole da Institut mnogo više cijene i o njemu više znaju u Norveškoj, Švedskoj i Holandiji nego u Podgorici.

- Nemojte dozvoliti da vas nikada više molimo za pomoć, nego uradite što je do vas kako biste na Institut bili ponosni. Ulica nije naš izbor, nego nužda u egzistencijalnoj borbi. Mi samo želimo da radimo svoj posao. Želimo da sačuvamo Institut kao istinski brend Crne Gore - rekla je Obradović.

Zaposleni u Institutu, Željko Vavić, pročitao je pismo pacijentkinje, Novljanke Nedjeljke Stojanović Stanojlović, koja je istakla sve vrijednosti boravka i terapije u Institutu.

- Činjenica je da su ljudi u ovoj ustanovi njeno najveće blago i resurs, bez konkurencije, ali ovaj objekat i ovo blago koje su nam ostavili oni koji su ga vizionarski gradili i stvarali reputaciju na svjetskom nivou je naša obaveza i amanet. Odreknemo li se Instituta u Igalu i ostanemo li bez njega, napravićemo propust koji ne bi dozvolila nijedna država na svijetu i grijeh koji nam nikada ne bi bio oprošten - rekla je Stojanović Stanojlović.

Saobraćaj je bio blokiran na pola sata.

Račun Instituta je često u blokadi, finansijska situacija je veoma teška, nije uplaćena pomoć u iznosu od 1,2 miliona koje je menadžment tražio kao avans Fondu za zdravstveno osiguranje, kako bi prevazišli trenutne probleme i pripremili Drugu fazu za otvaranje.

Institut Dr Simo Milošević Igalo

Institut Igalo

Fond zdravstvenog osiguranja

FZO

Univerzitet Crne Gore

Marija Obradović

Željko Vavić

Nedjeljka Stojanović Stanojlović

protest radnika Instituta Igalo

privatizacija Instituta Igalo

rad Instituta Igalo