Koje su alternative grijanju na gas i naftu?

Grijanje na gas ili naftu štetno je za klimu, a i skupo. Pitanje je međutim koliko su i toplotne pumpe, drva ili solarni paneli dobri za klimu i novčanik? Provjeravamo pet mogućih opcija.

U budućnosti bi toplotne pumpe mogle da pokriju više od polovine globalnih potreba za toplotom, navodi se u jednom izvještaju Međunarodne agencije za energiju IEA. Trenutno se na taj način grije 10% zgrada u svijetu. Istovremeno, prirodnim gasom grije se 38%, a na naftu otpada 13%.

Prodaja toplotnih pumpi u stalnom je porastu.

- Tehnologija se dokazala u najhladnijim klimatskim zonama - kaže direktor IEA Fatih Birol. U 2021. u svijetu je instalirano 15% toplotnih pumpi više nego prethodne godine, a u Njemačkoj, Finskoj i Poljskoj je taj rast prošle godine iznosio između 50 i 120%.

Toplotne pumpe koriste toplotu vazduha, tla ili vode i funkcionišu u svim vrstama zgrada. Za rad pumpe potrebna je električna energija - ako ona dolazi iz obnovljivih izvora, toplotne pumpe su izrazio ekološki prihvatljive. S jednim kilovat-satom električne energije u prosjeku se proizvede između 3 do 5 kilovat-sati toplote.

Te pumpe ne samo da su dobre za klimu, one se najčešće pokazuju i kao jeftinija varijanta. S obzirom na to da su efikasnije, a kada se u obzir uzme čitav radni vijek postrojenja, grijanje toplotnim pumpama često košta manje od grijanja na naftu ili gas.

- Domaćinstva koja pređu na toplotne pumpe mogu da godišnje uštede od 280 EUR u SAD, pa do 840 EUR u Evropi - tvrdi Birol.

Zemlje sjeverne Evrope kao što su Norveška, Danska, Švedska i Finska, lideri su kada je riječ o lokalnim toplotnim mrežama koje se baziraju na korišćenju energije prihvatljive za klimu.

U zavisnosti od lokacije, toplota za mreže dolazi iz različitih izvora i proizvodi se tamo gdje je posebno jeftina: velike toplotne pumpe koriste toplotu iz jezera i otpadnih voda, ili višak toplote iz industrijskih postrojenja ili računarskih centara. Geotermalni sistemi izvlače toplotu s dubine i do 5.000 metara, veliki solarni sistemi koriste sunčevu energiju, a termoelektrane koriste drvo i otpad kao gorivo.

Stručnjaci i komunalna preduzeća vide veliki potencijal u kombinaciji različitih izvora energije, i na taj način proširuju mnoge gradske mreže. Minhen je pionir u Njemačkoj. Do 2035. snabdijevanje toplotom u gradskoj mreži trebalo bi da bude klimatski neutralno.

Grad koristi mješavinu duboke geotermalne energije koja proizvodi toplotu za manje od tri evro-centa po kilovat-satu, solarne toplotne energije s proizvodnim troškovima takođe od tri centa po kilovat-satu, i velikih toplotnih pumpi koje kao izvor koriste podzemne vode.

U mnogim zemljama gotovo uopšte ne postoji potreba za grijanjem prostorija, tamo se uglavnom zagrijava voda, na primjer za tuširanje. U tim slučajevima, a prema IEA, najbolje rješenje je solarna energija.

Solarni paneli već su postavljeni na mnogim krovovima širom svijeta. U hladnijim zemljama ta tehnologija je dostupna i u kombinaciji s grijanjem na gas, naftu i drva ili s toplotnim pumpama. Prema scenariju IEA, udio solarne toplotne energije u globalnom snabdijevanju toplotom trebalo bi da se upetostruči u odnosu na danas.

Iako mnogi tako misle, grijanje na drva ili pelet zapravo nije klimatski neutralno. Osim toga, tako se oslobađa štetna, fina prašina, naglašavaju iz njemačkog Ministarstva za životnu sredinu.

Veliki problem je ograničena količina drveta u svijetu. Novozasađene šume važno su skladište ugljenika i pomažu u usporavanju globalnog otopljavanja, a prašume više ne bi trebalo da se krče kako bi se zaštitila klima.

- Drvo je ograničena sirovina i važno skladište ugljenika i zato bi ga trebalo koristiti umjereno i to prije svega u dugotrajnim proizvodima. Trebalo bi se uzdržati od korišćenja drveta za snabdijevanje toplotom, i zbog zaštite zdravlja, i zbog zaštite klime - savjetuje njemačka Savezna agencija za životnu sredinu. Cijene peleta poslednjih mjeseci znatno su porasle, naročito u Evropi gdje je i potrošnja najveća u svijetu.

Iz vode se elektrolizom, za koju se koristi zelena energija, može izdvajati vodonik. A on može da se, uz pomoć plamenika ili gorive ćelije, koristi za proizvodnju CO2-neutralne toplote.

Problem za sada predstavlja veliki gubitak prilikom pretvaranja električne energije u vodonik i vodonika u toplotu: u tom procesu gubi se oko 50% potrošene energije. Jedan kilovat-sat električne energije proizvodi samo pola kilovat-sata toplotne energije.

Poređenja radi, toplotne pumpe su oko sedam puta efikasnije. Sa tačke gledišta stručnjaka, sistemi grijanja na vodonik su zato irelevantni za grijanje pojedinačnih zgrada.

Međutim, vodonik će u budućnosti postajati sve važniji za sigurnost snabdijevanja električnom i toplotnom energijom. U budućnosti će vodonik biti naročito potreban za periode kada je malo vjetra ili sunca za proizvodnju energije. Prema studiji berlinskog trusta mozgova "Agora", znatnije korišćenje vodonika će u perspektivi biti važno za sigurnost snabdijevanja strujom i toplotnom energijom u Njemačkoj.