Vodootporna odjeća i obuća opasnost po zdravlje i za planetu - Pet zemalja EU traže zabranu "vječnih hemikalija" PFAS, šta je alternativa?

Modna industrija važi za drugog najvećeg zagađivača na planeti, poslije naftne. I dok, pod sve većim pritiskom javnosti, dizajneri i naučnici grozničavo traže načine da tekstilnu industriju učine održivijom, u jednom dijelu i dalje ne uspjevaju. Riječ je o vodootpornoj odjeći i obući.

Mada proizvođači ove odjeće ističu da je korišćenje apsolutno bezbjedno za ljude i okolinu, sve je više informacija o štetnosti vodootpornih premaza. Glavni krivac su supstance pod imenom PFAS. "Vječne hemikalije", kako ih nazivaju, ulaze u vodotokove, zagađuju tlo, a sve je više dokaza da negativno utiču na zdravlje ljudi.

Sve su to razlozi zbog kojih je pet evropskih zemalja početkom godine zatražilo zabranu PFAS supstanci koja bi mogla stupiti na snagu najranije 2026. godine. Ukoliko se ovaj prijedlog usvoji, bila bi to jedna od najrevolucionarnijih restrikcija hemikalija u istoriji EU, ističe za portal eKapija prof. dr Maja Radetić sa Katedre za tekstilno inženjerstvo Tehnološko-metalurškog fakulteta.

Ona podsjeća da se već godinama u proizvodnji vodootporne odjeće i obuće najviše upotrebljavaju perfluoroalkil i polifluoroalkil supstance (PFAS) koje su izuzetno stabilne. Prema njenim riječima, više od 4.000 različitih jedinjenja se koristi u tekstilnoj industriji za impregnaciju tekstilnih materijala kako bi se proizvela vodoodbojna i uljeodbojna odjeća ili u proizvodnji specijalnih membrana kao što su Goretex ili Teflon.

- Do zagađenja životne sredine dolazi u fazi proizvodnje ispuštanjem otpadnih voda, tokom eksploatacije odjeće, bilo kroz isparavanje određenih komponenti, bilo tokom pranja impregnirane odjeće, i konačno nakon upotrebe, kada se najčešće odjeća nađe na deponijama. Većina PFAS se ne razlaže tokom konvencionalnih tretmana otpadnih voda. Djelimično se zadržavaju u mulju od prečišćenih otpadnih voda koji ima veliki sadržaj nutrijenata, te se stoga često koristi kao poljoprivredno đubrivo. Na taj način dolazi do zagađenja tla i podzemnih voda, a onda i do njihove akumulacije u biljkama koje koristimo u ishrani - ističe prof. dr Maja Radetić.

Naša sagovornica napominje da deo PFAS odlazi u vodotokove cirkulišući po čitavoj planeti. Kada se nađu u prirodi teško se, ako uopšte, razgrađuju, jer je hemijska veza između ugljenika i fluora izuzetno jaka.

- Zato se tragovi ovih supstanci mogu naći i na najudaljenijim tačkama na Zemlji, kako na velikim dubinama okeana, tako u snijegu na Alpima. Istraživanja su pokazala da su ove supstance takođe detektovane u krvi polarnih medvjeda na Arktiku i balegi pingvina na Ognjenoj zemlji - podseća prof. dr Maja Radetić.

Zabrana PFAS u EU bi mogla da stupi na snagu 2026.

Upravo zbog sve više dokaza o štetnosti, pet zemalja EU (Holandija, Njemačka, Danska, Norveška i Švedska) uputile su prijedlog Evropskoj hemijskoj agenciji (ECHA) da zabrani proizvodnju, upotrebu i prodaju oko 10.000 PFAS supstanci u EU. ECHA procijenjuje da će, ukoliko nastavimo kao do sada, 4,4 miliona tona PFAS ući u okolinu u narednih 30 godina. Države će o prijedlogu odlučivati tek 2025. godine, a ukoliko on bude usvojen, zabrana neće stupiti na snagu prije 2026.

- PFAS imaju veoma štetan uticaj na endokrini, imunski i reproduktivni sistem, a studije su pokazale da velika izloženost ovim supstancama za posljedicu može imati razvoj karcinoma (testisa i bubrega). U posebnom riziku od oboljevanja su zaposleni u proizvodnji ili prodavnicama ove odjeće. Međutim, ugrožene su i zajednice koje naseljavaju područja u okolini fabrika, potrošači odjeće i sakupljači otpada. Unosimo ih u organizam udišući vazduh kontaminiran ovim supstancama, ali i kroz ishranu - ističe prof. dr Maja Radetić.

Kako kaže, potvrđeno je da su PFAS detektovane u mesu, mlijeku, ribi, biljkama, čak i u žitaricama uzgajanim na zagađenom zemljištu. Voda za piće je takođe problem.

- Posebno je zastrašujuće što izloženosti ovim jedinjenjima nisu pošteđena ni mala djeca, pa čak ni novorođenčad. Tragovi PFAS su pronađeni u majčinom mlijeku. Mogu se akumulirati i u placenti i ukoliko prođu placentarnu barijeru, imaju direktan uticaj na razvoj embriona. PFAS su pronađene i u krvi pupčane vrpce novorođenčadi - upozorava prof. dr Maja Radetić.

Šta kažu proizvođači - Opet krivi potrošači

Ove informacije, očekivano, ne pominju ni proizvođači vodootporne odjeće i obuće, kao ni membrana koje se koriste za impregnaciju tekstilnih materijala. Jedan od najpoznatijih proizvođača, Goretex, navodi na svom sajtu da je upotreba odjeće i obuće sa ovim membranama dobar ekološki izbor jer je riječ o izdržljivoj odjeći koja samim tim što traje dugo, smanjuje upotrebu prirodnih resursa i otpada.

Mada ovaj argument ima smisla, ostaje pitanje gdje završavaju svi ti proizvodi kada prestanemo da ih koristimo. Budući da reciklaža nije moguća, jasno je da ova odjeća najčešće završava na deponiji ili u spalionici. Ali, Goretex, s druge strane, odgovornost prebacuje na potrošače. Kako navode, još 1993. uveli su reciklažni program za odjeću sa Goretex memebranom, ali su brzo shvatili da potrošači nisu spremni da vrate odevne komade čak ni nakon godina upotrebe, pa je program zaustavljen.

- Reciklaža tekstilnih materijala impregniranih sa PFAS je faktički nemoguća jer ih je teško ukloniti sa tekstilnih vlakana. Reciklaža ovih materijala bi vodila ka nekontrolisanoj izloženosti "večnim hemikalijama", jer bi im se teško ulazilo u trag kako bi se reciklirana vlakna zajedno sa PFAS našla u mnoštvu novih proizvoda. Nije samo problem sa reciklažom odjeće, već svih proizvoda koji u svom sastavu imaju ova jedinjenja. Jedno od ponuđenih rješenja je kontrolisano spaljivanje otpada. Međutim, još uvijek postoji mnogo nepoznanica uključujući i to šta se zapravo emituje u vazduh iz incineratora kada se spale PFAS i da li prilikom spaljivanja nastaju nove PFAS - upozorava prof. dr Maja Radetić.

Da li zaista moramo svakodnevno da nosimo vodootporne jakne?

PFAS se ne koristi samo u proizvodnji vodootporne odjeće i obuće. Imaju široku primjenu - u proizvodnji tiganja, pakovanjima za hranu, kozmetičkoj industriji. Zato i ne čudi što industrija već uveliko lobira protiv prijedloga za zabranu u EU koji predviđa zabranu čitave kompleksne grupe PFAS supstanci, dok hemijska industrija traži užu definiciju i ističe da ne treba sve da budu regulisane na isti način.

Sagovornica portala eKapija ističe da bi, imajući u vidu negativan uticaj PFAS na životnu sredinu i zdravlje ljudi, trebalo preispitati njihovu primjenu u oblasti proizvodnje odjeće. Kako kaže, i mi kao potrošači imamo važnu i veoma odgovornu ulogu, jer biramo šta ćemo obući.

- Jakne i kabanice koje ne sadrže PFAS membrane nas mogu sasvim efikasno zaštititi tokom svakodnevne upotrebe. Da li je zaista neophodno da nosimo odjeću koja se ne prlja ili je bolje eliminisati PFAS i češće prati odjeću? Razvijanjem svijesti o štetnosti ovih supstanci, vjerujem da će izbor biti eliminacija odjeće impregnirane sa PFAS - kaže prof. dr Maja Radetić.

I dok će u EU tek da se raspravlja o ovoj temi, u SAD će u toku godine biti regulisana upotreba PFAS u više država. Prva je stupila na snagu zabrana u Mejnu i odnosi se na upotrebu PFAS u tepisima i fabričkim tretmanima, sa perspektivom da do 2030. godine bude zabranjena upotreba ovih supstanci u svim oblastima, osim tamo gdje je neophodno. Ali, i to otvara mnogo nedoumica.

- U Kaliforniji je nedavno donesena uredba kojom se predviđa zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje odjeće sa PFAS od 2025. Biće izuzeta zaštitna odjeća za specijalnu namjenu u laboratorijama. Stručnjaci imaju dilemu da li će brendovi koji još uvijek koriste PFAS u proizvodnji preusmjeriti proizvode na tržišta van Kalifornije ili će prestati sa upotrebom ovih supstanci. Donošenje slične uredbe se očekuje u Njujorku s tim što je ona agresivnija jer treba da stupi na snagu već posljednjeg dana 2023. godine. Time se sužava prostor za proizvođače, trgovce i sve druge koji učestvuju u traženju alternativnih rješenja, razvoju novih materijala i ispitivanju njihovih performansi, ali i prihvatljivosti za kupce, kao i za komercijalizaciju proizvoda. Razvoj alternativnih materijala je dug, skup i često neizvjestan proces - napominje naša sagovornica.

Ipak, ima i onih koji, uprkos preprekama, pokušavaju da pronađu alternative. Modni brend Patagonia, poznat po proizvodnji odjeće za planinarenje i druge sportove na otvorenom, ne krije da mnogo vremena, energije i novca troši kako bi pronašao alternative bez PFAS, ali koje će biti jednako izdržljive i kvalitetne. Kako navode na svom sajtu, na proleće 2023, čak 66% vodootpornih materijala neće sadržati PFC (ovaj termin koriste zbog veće prepoznatljivosti, ali, kako ističu, to se odnosi i na PFAS). Cilj je da do 2024. godine svi proizvodi budu 100% oslobođeni PFC i PFAS.

Goretex je, s druge strane, takođe objavio da planira da eliminiše PFC iz proizvodnje. Prvobitni cilj postavljen je za kraj 2023. godine, ali kako objašnjavaju na sajtu kompanije, to neće biti moguće, pa je novi cilj postavljen za kraj 2025. godine.

Zanimljiva je, ipak, formulacija - Goretex planira eliminaciju samo "PFC koji izaziva ekološku zabrinutost". Nisu svi PFC razlog za brigu, a to definitivno nije PTFE koji je potpuno bezbijedan, navode u kompaniji, sa čim se ne bi složili stručnjaci.

Nisu ni svi prirodni materijali održivi

Kad je riječ o manje štetnim, a jednako izdržljivim alternativama, naša sagovornica ističe da je neko vrijeme bila aktuelna primjena PFAS sa kraćim ugljeničnim lancem, ali se pokazalo da su i ova jedinjenja štetna po zdravlje ljudi i životno okruženje.

- Jedinjenja na bazi parafinskih voskova, silikona, silana, siloksana i poliuretana mogu biti alternative za PFAS u proizvodnji vodoodbojnih tekstilnih materijala. Međutim, i prilikom njihove primjene treba biti obazriv i dobro procijeniti kakav je zaista njihov sveukupni uticaj na životno okruženje. Izvanredni efekti se mogu postići gustim tkanjem bez upotrebe hemikalija - ističe prof. dr Maja Radetić.

I dok naučnici traže alternative za sintetičke materijale koji su na udaru ekoloških aktivista jer se prave od fosilnih goriva, ne treba zaboraviti ni da nisu svi prirodni materijali održivi, kao i da postoje oblasti gdje je upotreba sintetskih vlakana neprikosnovena.

- Tu se otvara jedna kompleksna tema koja se odnosi na procjenu životnog ciklusa nekog tekstilnog proizvoda. Mnogi tekstilni proizvodi u osnovi imaju prirodna vlakna, ali su ona naknadno modifikovana kako bi se dobila željena upotrebna svojstva čime se možda neka njihova nativna pozitivna svojstva s aspekta zaštite životne sredine pogoršavaju. Ima oblasti u kojima su sintetska vlakna neprikosnovena. Dobar primjer su Nomex ili Kevlar vlakna koja se koriste u proizvodnji zaštitne odjeće protiv zapaljivosti - zaključuje prof. dr Maja Radetić.

M. Dedić

Tehnološko metalurški fakultet Beograd

Goretex

Patagonia

Evropska hemijska agencija

Maja Radetić

Katedra za tekstilno inženjerstvo

modna industrija

PFAS

vječne hemikalije

vodootporna odjeća

vodootporna obuća

vodootporna membrana

alternativa za Goretex

zamjena za PFAS

održivi materijali

vodoodbojni materijali

Nomex

Kevlar

zaštitna odeća