Posljednja tri nuklearna reaktora u Njemačkoj prestaju sa radom 15. aprila - Koliko će to koštati?

Stiže i taj dan: Njemačka u petak, 15. aprila potpuno istupa iz nuklearne energije. To je, doduše, trebalo da se desi krajem prošle godine, ali vlada je rok pomjerila da umanji rizik energetske krize zbog ukrajinskog rata. Iduće nedjelje, dakle, staju posljednja tri reaktora, u elektranama Nekarvesthajm, Izar i Emsland, piše dpa.

Nuklearna elektrana je termoelektrana na atomsko gorivo. Konotrolisana fisija u reaktoru oslobađa energiju koja vodu pretvara u paru. Para pokreće turbinu, a turbina generator električne energije.

Prema podacima kompanije EnBW, operatera elektrane Nekarvesthajm 2, snaga reaktora se kontinuirano smanjuje ubacivanjem kontrolnih šipki u jezgro reaktora. Kontrolne šipke koje upijaju neutrone oslobođene cijepanjem atomskog jezgra usporavaju i prekidaju fisiju.

Elektrana tada isključuje generator sa elektroenergetske mreže i potpuno isključuje generator. Postupak isključivanja je isti kao pri redovnoj kontroli, kaže direktor bavarske elektrane Izar 2 u Bavarskoj Karsten Miler (Carsten Müller). Reaktor se gasi po odvajanju od mreže "i to traje oko četvrt sata," rekao je Miler.

Pravi posao počinje tek tada. Radioaktivno gorivo se uklanja i na nekoliko godina prebacuje u bazen za hlađenje. Zatim se skladište u posebnim kontejnerima. U Njemačkoj sada postoji 16 skladišta otpada snažne radioaktivnosti. Bazeni i takozvani kastor kontejneri od čelika i betona se nalaze u elektranama ili uz njih.

Ne postoji, i vlada još traži rješenje za konačno deponovanje. Domaći političari su 70-ih, bez pitanja javnosti, za to odabrali rudnik Gorleben u Donjoj Saksoniji, stotinak kilometara jugoistočno od Hamburga.

Plan je propao pod pritiskom velikih protesta. Nova rasprava o skladištenju, sada uz učešće javnosti, traje već oko šest godina i često je žučna jer, naravno, niko u komšiluku ne želi radioaktivni otpad.

Predsjednik saveznog zavoda za odlaganje nuklearnog otpada (BASE) Volfram Kenig (Wolfram König) priznaje da proces konačnog skladištenja radioaktivnog otpada nije ni zamišljen kao rješenje svih problema. Plan će, na koncu, neko morati da toleriše.

- Kakav god stav zauzimali o nuklearnoj energiji, otpad je sada tu gdje je. Sada nam je posao da problem ne ostavimo budućim generacijama - rekao je Kenig.

Nuklearna energija ostavlja i otpad srednje i slabe radioaktivnosti. Njemačka barem za to već ima rješenje: nekadašnji rudnik gvožđa Konrad u Zalcigiteru, sedamdesetak kilometara jugoistočno od Hanovera. Odlaganje ima zeleno svjetlo i treba da počne 2027.

Treba razlikovati otpad snažne, srednje i slabe radioaktivnosti. U prvoj kategoriji uglavnom je iskorišćeno gorivno iz elektrana i istraživačkih reaktora. BASE procjenjuje da to čini oko 5% zapremine svog radioaktivnog otpada, ali proizvodi 99% radioaktivnosti.

Međutim, ozbiljan izazov je i odlaganje manje opasnog radioaktivnog materijala, na primjer kontaminiranih dijelova demontiranih elektrana. BASE procjenjuje da u Njemačkoj ima oko 620.000 m³ takvog otpada.

Ministarka ekologije Štefi Lemke je nedavno najavila da će rudnik Konrad primiti oko 300.000 kubika tog otpada.

- To otprilike odgovara zapremini 100 olimpijskih bazena - rekla je.

Otpad određen za smještaj u rudniku sada se nalazi u više od 30 skladišta širom Njemačke. Za ostatak otpada srednje i slabe radioaktivnosti vlasti još traže rješenje.

Jer samo skladištenje duboko pod zemljom eliminiše rizik, ne samo zračenja, nego i krađe.

- Beton, bodljikava žica i stražarske ekipe ne mogu da zamijene ovo rješenje - kaže Kenig.

Ekološki aktivisti žele da sadašnji kompleksi postanu zelene livade, ali to ne ide tek tako. Prije svega, same zgrade će i po uklanjanju goriva i drugog radioaktivnog otpada godinama nastaviti slabo da zrače i zato ne mogu jednostavno biti srušene.

BASE procjenjuje da će potpuna demontaža tri elektrane trajati 15 godina, a potonje rušenje još dvije. Operater elektrane Emsland RWE procjenjuje da će teren 2037. biti bez zaostale radioaktivnosti.

Može li Njemačka na nekog da se ugleda u postupku gađenja elektrana i skladištenja otpada? Međunarodna agencija za atomsku energiju je 2021. u svijetu registrovala 198 nuklearnih elektrana koje su zatvorene ili u postupku zatvaranja. Samo u 20 slučajeva gašenje je bilo potpuno završeno. Nekim zemljama nedostaju resursi i infrastruktura da kompletiraju proces. Švedska, Finska i Švajcarska, na primjer, još traže lokaciju za podzemna skladišta.

Njemačko ministarstvo životne sredine navodi da u Evropi i svijetu još nema funkcionalnog skladišta za otpad snažne radioaktivnosti. Barem ne za onaj iz koji nema veze sa vojnom upotrebom nuklearnog materijala.

Istupanje iz nuklearne energije će očigledno mnogo da košta. Jedna vladina komisija je ukupne troškove procijenila na 48,8 mlrd EUR, uključujući gašenje i demontažu nuklearnih elektrana, transport i skladištenje otpada.

Zato je osnovan fond koji su morali da pune i operateri elektrana. Taj novac je namenjen zbrinjavanju otpada u svim fazama do konačnog skladištenje. Operateri su uključeni i u finansiranje isključenja i demontaže reaktora. RWE je trošak poslije isključenja neke nuklearne elektrane procijenio na 500 miliona do milijardu evra, zavisno od veličine, starosti i broja radnih sati.