Kad je muka, gdje je radnik - Region vapi za kvalifikovanom radnom snagom

Uoči ljetnje turističke sezone, za koju crnogorska Vlada procjenjuje da će po prihodima oboriti sve rekorde, nedostatak radne snage predstavlja gorući problem. Samo u Budvi, metropoli turizma, tokom ljeta potrebno je gotovo 4.000 sezonaca, kojih na tržištu rada nema dovoljno.

Među sezonskim radnicima, posebno mlađom populacijom, sve prisutniji trend je odlaska na Hrvatsko primorje. Oni koji su odluče za taj potez tvrde da im tamošnji poslodavci nude privlačnije uslove, odnosno veće zarade, bolji smještaj, plaćene obroke.

Dodatan problem predstavlja i što takav stav dijele i i sezonski radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, pa crnogorski poslodavci nedostajuće kadrove sve više traže na nekim potpuno novim adresama poput zemalja Srednje Azije - Indije, Pakistana, Šri Lanke ili čak Nepala.

Kako bi riješila ovaj problem, Vlada za narednu godinu najavljuje zakonske izmjene koje bi trebalo da motivišu domaću radnu snagu da ljeto provede na crnogorskoj obali.

A za ovu sezonu, poslodavci na različite načine pokušavaju da privuku sezonske radnike. Još od početka godine organizovano je nekoliko sajmova zapošljavanja, ostvarena je saradnja sa srednjim stručnim školama i fakultetima, kao i sa agencijama koje obezbjeđuju radnu snagu iz svih djelova svijeta, a kreirana je i Viber grupa na kojoj se objavljuju oglasi za posao.

Ugostitelji i turistički radnici tvrde da su uslovi na Crnogorskom primorju znatno poboljšani i da nisu saglasni sa ocjenama o niskim platama.

- Istina je da je ogroman deficit sa kvalifikovanom radnom snagom. Crna Gora jednostavno nema dovoljno kvalifikovane radne snage iz oblasti ugostiteljstva i hotelijerstva. U mnogo većem problemu su sezonski lokali jer mi koji radimo tokom cijele godine imamo stalne radnike koji nose cijeli posao tokom čitave godine - rekao je član Udruženja ugostitelja Budve Luka Vučković Vijestima.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) Vijestima su saopštili da država poslodavcima treba da obezbijedi da u najkraćem roku i uz jednostavne procedure pronađe odgovarajuću radnu snagu za svoje potrebe.

Oni objašnjavaju da je potrebno izmijeniti Zakon o radu u dijelu obavljanja povremenih poslova i donijeti Zakon o studentskim zadrugama čime bi se omogućilo fleksibilnije angažovanje domaće radne snage i studenata kao posebne kategorije, tokom trajanja ljetnje sezone.

- Potrebno je staviti akcenat na pojednostavljenje i digitalizaciju procedura zapošljavanja, kreirati elektronski portal za registraciju sezonskih radnika, kao i sprovesti čl. 81 Zakona o strancima, koji propisuje da se prilikom aplikacije za dobijanje dozvole za sezonsko zapošljavanje stranca, biometrijski podaci mogu uzeti u našim ambasadama i konzularnim predstavništvima. Na ovaj način bi stranac došao u Crnu Goru tek kad dobije dozvolu za sezonski rad, čime bi se skratila čekanja na šalterima i smanjili troškovi poslodavca - objašnjavaju iz PKCG.

Ova poslovna organizacija posebno apeluje da bi se uvođenjem kategorije "stalni sezonski radnik" ublažio problem nedostatka kadrova, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja Evropske unije.

- Sistem osigurava finansijsku podršku i uplatu doprinosa radnicima - sezoncima i u razdoblju kada ne rade. Radi se o osobama koje su u kontinuitetu radile najmanje šest mjeseci kod istog poslodavca i koje će kod tog istog poslodavca raditi još najmanje jednu sezonu (najmanje šest mjeseci) - pojasnili su iz PKCG.

Iz resornog Ministarstva rada i socijalnog staranja su kazali da zajedno sa predstavnicima poslodavaca i sindikata rade na izmjenama i dopuna Zakona o radu, koje se tiču nekih od ovih predloga.

- Rok za njegovo donošenje je treći kvartal 2024. godine. Ukazujemo da je prilikom kreiranja zakonskih rješenja potreban konstruktivan socijalni dijalog sve tri strane koji će u krajnjem rezultirati konsenzusom. To doprinosi stvaranju povoljnog poslovnog ambijenta, što u konačnom dovodi do zajedničkog cilja, a to je - zadovoljan zaposleni jednako zadovoljan poslodavac - naveli su iz ministarstva u odgovoru Vijestima.

Crna Gora ima veoma izražen nedostatak radne snage naročito u hotelijerstvu, ugostiteljstvu i građevinarstvu, zbog čega godišnje legalni radni odnos zasnuje oko 20.000 stranaca, većinom tokom sezone. To je oko deset odsto od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori.

Najveće razlike između tražnje poslodavaca i ponude na domaćoj berzi rada odnosi se na nekvalifikovane ili polukvalifikovana zanimanja, najviše u ugostiteljstvu i građevini. Tražnja za ovim profilima je bila 24.000, a zaposleno je 18.000.

Tako da iako su raspisivana slobodna radna mjesta poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta - spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir...

Hrvatska koja je u deset godina izgubila 10% stanovništva sa 3,871 milion stanovnika ove godine bi zbog nestašice radnika prema procjenama stručnjaka mogla izdati čak i do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima.

No, u Hrvatsku ne hrle visokoobrazovani kao u razvijene države EU. Najtraženija zanimanja na berzi rada su prodavač, konobar, čistač, kuvar, medicinska sestra, administrativni službenik, vozač, skladištar, kuhinjski radnik. Inače, lani je u Hrvatskoj izdano 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)...

Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, te turizmu i ugostiteljstvu, a prosječne bruto plate su bile od 677, 684 i 691 EUR za čistače, pekare i radnike visokogradnje do najveće bruto plate od 840 EUR za kuvare. Hrvatska nema imigracijsku politiku jer je Vlada tek u decembru 2022. donijela odluku o osnivanju Međuresorne radne grupe za izradu Nacrta predloga dokumenta o imigracijskoj politici, koja je u nadležnosti MUP-a, što znači da je sada uvoz radnika prepušten poslodavcima i agencijama za privremeno zapošljavanje i posredovanje u zapošljavanju.

Demografi su saglasni da udio stranih useljenika ne bi trebao prelaziti 10% jer se taj postotak smatra gornjom granicom koja omogućuje uspješnu integraciju useljenika. S druge strane poslodavci imaju svoju logiku, temeljenu prije svega na potrebi da ostvare što veći profit, pri čemu neki i zloupotrebljavaju strance i krše propise koji jednako vrijede za domaće i strane radnike.

Prema izvještaju zaštitnice prava za 2022. kojoj se obratio veći broj stranaca, najčešće zapošljavanih u uslužnim djelatnostima, građevini i poljoprivredi, žalili su se na rad bez radne dozvole, neisplatu plate, nezakonit i neplaćen prekovremeni rad... Zbog toga intervenišu inspektori rada. Petar Lovrić, direktor agencije Kadus za privremeno zapošljavanje i posredovanje u zapošljavanju govori da je najveća potražnja za radncima u turističkoj sezoni, dok u građevini strani radnici sada rade skoro cijelu godinu.

Dodaje da je Hrvatska zbog jednog od najliberalnijih Zakona o strancima na svijetu postala meta švercera migranata preko Srbije i BiH koji uzmu od njih do 10.000 USD ili EUR i onda ti šverceri hrvatskim poslodavcima čak daju novce da naprave lažne papire, a kada migranti dobiju hrvatsku biometrijsku ličnu, nestanu. Smatra da će država kako bi se izbjegao haos na tržištu rada, šverc migrantima, rad na crno i preotimanje radnika poslodavcima morati licencirati agencije za posredovanje u zapošljavanju stranaca, a manje vjerovati da je neko na internetu preko rođaka upoznao baš 100 Indijaca i doveo ih u Hrvatsku.

I demograf izv. prof. Marin Strmota kaže kako je sada situacija u Hrvatskoj s uvozom radnika, prepuštena poslodavcima, pomalo haotična. I njega brine u kojem smjeru ide Hrvatska koja razvija uslužne djelatnosti i građevinu i uvozi jeftinu radnu snagu. Na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu na kojem radi, kaže, ima nešto stranih studenata, ali ne primjećuje da nakon studija previše ostaju u Hrvatskoj. S druge strane obrazovani mladi iz Hrvatske i dalje odlaze. Hrvatska nema adekvatnu stambenu politiku zbrinjavanja mladih i porodica s djecom u Hrvatskoj, pa tako niti stranih radnika.

Strmota za ilustraciju navodi priču znanca kojem je kćer sa suprugom i dvoje male djece odselila u Irsku, ali ne u Dablin zbog problema s nedostatkom smještaja i visokim cijenama. Suprug je počeo raditi, te su odmah dobili gradski stan na korištenje. Nakon trećeg djeteta dobili su pravo na veći stan, a poslije četvrtog djeteta i nakon pet godina boravka u Irskoj kuću na korištenje za neke sitne novce. Strmota ističe da se ti ljudi nikad više neće vratiti u Hrvatsku, a Irska je dobila četvoro djece i dvoje radnosposobnih ljudi.

- U Hrvatskoj i da hoćemo zadržati ljude koji su nužni tržištu rada i imaju potrebne kvalifikacije ne znam gdje će ti ljudi živjeti, ali vidim da nam strani radnici hodaju okolo - zaključuje.

Na zavodima za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini je više od 300.000 nezaposlenih, no uprkos tome BiH nedostaje radnika. Jedan od razloga nedostaka radnika je otvaranje tržišta rada zemalja Evropske unije.

Prema istraživanju tržišta rada u Federaciji BiH koje je Federalni zavod za zapošljavanje sproveo krajem 2022. godine, deficitarna zanimanja u ovoj godini su prodavač - trgovac, konobar, šivač, bravar, zavarivač - varilac, telefonist - call centar operater, kuhar, vozač kamiona, zidar, CNC operater, stolar, tesar, krojač, armirač, elektrotehničar i mašinski tehničar. Iskazana je i značajna potražnja za pomoćnim radnicima u proizvodnji i radnicima za jednostavne poslove.

Vlasnik jednog kafića u Sarajevu ističe da je u posljednje vrijeme teško naći konobara ilustrujući da je to ravno džekpotu na lutriji. Objašnjava da se na oglas javljaju samo neozbiljni, mladi koji navodno traže posao, a ne žele ili neće da rade.

Ugostitelji ističu i da je država ta koja bi trebalo da ima više sluha za njih i male obrte i preduzeća, jer novac od raznih nameta i poreza ide u budžet. Navode i to da bi budućnost trebalo graditi na turizmu, ugostiteljstvu i hotelijerstvu, a jedno od rješenja je da se radno sposobno stanovništvo skine sa biroa i tako ih podstakne da rade, naročito omladinu.

Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine nedavno je zatražilo održavanje hitne zajedničke sjednice domova Parlamenta FBiH zbog alarmantnog stanja na tržištu radne snage. Ponovo su upozorili na sve veći trend odlazaka radnika, te složene i dugotrajne administrativne procedure prilikom uvoza nedostajuće radne snage.

Krajem prošle godine zatraženo je i hitno donošenje izmjena zakona o doprinosima i o porezu na dohodak FBiH, čime bi se zaposlenima u realnom sektoru plaće povećale, a na uvećani iznos bi se plaćali umanjeni doprinosi. Predlozi mjesecima nisu stavljeni ni na dnevni red. Snježana Köpruner, potpredsjednica UO UPFBiH, naglašava da su problemi višestruki. Nedostatak radne snage, kaže, vidljiv je i u slučajevima kvalifikovanog i niskokvalifikovanog kadra, ali i visokokvalifikovanog kadra. Kuvare i konobare je nemoguće naći, a zavarivača i bravara je veoma malo.

Za zanimanja sa fakultetskim obrazovanjem, najveća potražnja je za radnicima iz IT sektora (inžinjeri elektrotehnike, sistem inžinjeri, programeri, IT developeri i dr.), zatim ekonomistima, magistrima farmacije, te mašinskim i građevinskim inžinjerima.

Slična situacija je i u bh. entitetu Republika Srpska. Najveća potreba na tržištu rada je za zanimanjima trećeg stepena i to u strukama mašinstvo i obrada metala (bravar - zavarivač, mehaničar mehatronike, pneumatike i hidraulike, metaloprerađivač rezanjem, alatničar, mehaničar grijne i rashladne tehnike, poljoprivreda i prerada hrane (pekar, mesar, poljoprivredni proizvođač, prerađivač hrane), ugostiteljstvo i turizam (konobar i kuvar), saobraćaj (vozač motornog vozila), elektrotehnika (autoelektričar i električar električar), šumarstvo i obrada drveta (stolarija) i geodezija i građevinarstvo (klesar - keramičar).

U evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje u Srbiji nalazi se 427.000 građana koji traže posao. Uprkos tome, situacija na tržištu rada je takva da je stopa nezaposlenosti u posljednjem tromesečju prošle godine bila 9,2%, što je smanjenje u odnosu na cjelogodišnji prosjek od 9,4 procenta. Srbija je u ranijim godinama često imala dvocifrenu nezaposlenost, a prije desetak godina ta brojka je umjela da znatno premaši i 20 procenata.

Razlozi za ovakvu situaciju nisu samo otvaranje novih radnih mjesta, već u značajnoj mjeri i činjenica da se veliki broj mladih ljudi posljednjih godina iseljava na Zapad, u potrazi za boljim životnim standardom i stabilnijim okruženjem.

Deficit radnika u Srbiji je najizraženiji u građevinarstvu i transportu, pa je Vlada Srbije pristupila sklapanju međudržavnih sporazuma o "uvozu" radnika iz Vijetnama, Bangladeša i Gvatemale. Turski i kineski radnici na gradilištima širom Srbije odavno su postali svakodnevica, a Beograđani sve češće vide Indijce i druge strance za vozačkim mjestom u autobusima.

Prema podacima Infostuda, najvećeg portala za oglašavanje slobodnih radnih mjesta u Srbiji, IT sektor je i dalje u vrhu liste onih djelatnosti u kojima je najlakše naći posao, a slijede trgovina, prodaja, mašinstvo, administracija i ugostiteljstvo.

Poslodavci su tokom prošle godine najviše raspisivali oglase za prodavace, vozače, magacionere, administrativne radnike, kao i radnike u proizvodnji.

Prema anketama koje je sprovela Nacionalna služba za zapošljavanje među poslodavcima, u narednom periodu najveća potreba će biti za operaterima CNC mašina, vozačima, građevinskim radnicima, variocima, tesarima, zidarima i radnicima u uslužnim djelatnostima.

Prosječna plata u Srbiji dostigla je 81.000 dinara (skoro 700 EUR), međutim veliki broj ljudi i dalje radi za mnogo manje od toga, pa je medijalna zarada tek nešto iznad 500 EUR, što znači a svaki drugi radnik u zemlji radi za manje ili jednako tom iznosu.

Niske plate u nekim od ključnih oblasti za funkcionisanje društva kao što je zdravstvo već godinama čine da sve više kvalifikovanih radnika odlazi u inostranstvo, a da se za njih ne mogu naći, niti se nalaze adekvatne zamjene, zbog čega dolazi do sve većeg opadanja kvaliteta pruženih usluga u ovim sektorima. U djelatnostima za koje nisu potrebne veće kvalifikacije, niti dozvole, rješenje je uvoz radnika iz još siromašnijih azijskih zemalja, što nerijetko dovodi do raznih incidentnih situacija, poput one sa vijetnamskim radnicima držanim u nezakonitim uslovima u kineskoj fabrici guma, indijskih radnika kojima poslodavac nije davao zarade i nisu mogli da se vrate u svoju zemlju ili kineskih radnika u drugoj fabrici kojima je zabranjivan kontakt sa domicilnim stanovništvom.

Vlast, međutim, pristizanje stranih radnika tumači kao izraz napretka srpskog društva, budući da se pokazuje da postoje i oni koji su siromašniji od nas.

Srbija je osim uvoza radne snage, pribjegla i vrlo liberalnom zakonu o takozvanom lizingu radnika i formirala radnu grupu koja je trebalo da izradi akcioni plan i sistem mjera kojima bi se obrazovani građani stimulisali da ostanu u zemlji, međutim, ništa od toga nije urađeno.

Umjesto toga, vlast je pokrenula program gradnje stanova koje prodaje po izuzetno niskim cijenama mladima, ali isključivo onima zaposlenim u bezbjednosnim službama poput policije i vojske, dok su pozivi javnosti da se u taj projekat uključe i ljekari, nastavnici, naučnici i drugi visokoobrazovani i deficitarni kadrovi - ostali bez reakcije vlasti.