Aleksandar Krunić: Menadžer koji nije napravio nasljednika nije ništa uradio

- Mi smo vrlo mlado udruženje, takoreći klasični organski start-up u non-profit segmentu i jako sam ponosan na činjenicu da smo od početka institucionalizirali upravljanje kroz Skupštinu i Upravni odbor udruženja. Vizija nam je postati vodeća biznis zajednica u Bosni i Hercegovini koja je kao takva prepoznata od poslovnog svijeta u zemlji i šire i brend koji će predstavljati našu zemlju na poslovnoj karti Evrope - kaže Krunić i dodaje:

- Misija nam je da služimo menadžerima odnosno našim članovima gradeći platformu za dijeljenje pravih, odnosno realnih znanja i iskustava, te kvalitetno umrežavanje. Okvir u kojem želimo djelovati je programska, finansijska i politička nezavisnost. Ciljevi, kratkoročni i dugoročni su prije svega vezani za širenje spektra evenata i događanja putem kojih ćemo slijediti našu misiju. Jedan je Executive Breakfast. Radi se o formatu prilagođenom potrebi ciljne skupine, odnosno menadžerima: dvosatno tj. kratko okupljanje tokom prijepodneva, sa jednim kratkim, ali sadržajem bogatim predavanjem na aktualne teme koje posebno "žuljaju" lidere organizacija, te dijelom rezervisanim za networking nakon toga. Na ovim skupovima smo dosad obrađivali razne važne teme kao što su praktična iskustva u korištenju vještačke inteligencije, iskušenja sa kojima se organizacije suočavaju u vezi sa sajber sigurnošću ili specifičnosti uspostavljanja ESG-a i nefinansijskog izvještavanja. Executiv Breakfast eventi su posebno zanimljivi jer ih realizujemo u kontinuitetu tokom cijele godine, praktično svakog mjeseca po jedan, a obilazimo cijelu zemlju. Već smo bili u Mostaru, Banjaluci, Tuzli, Bijeljini, Posušju, Tešnju, Vitezu i naravno Sarajevu, a plan nam je u narednom periodu obići i Goražde, Zenicu, Bihać i i druge poslovne centre, jer vjerujemo da svuda postoje ambiciozni i radoznali poslovni ljudi željni znanja i umrežavanja.

Drugi element djelovanja čine eventi gdje idemo malo dublje u razradu bitnih tema. Radi se o formatu koji smo nazvali "Biznis razgovori", a to je u suštini after-work event u formi panela, gdje kao učesnike pozivamo stručnjake iz pojedinih oblasti, te lidere kompanija s ciljem da dobro "pretresemo" izabranu temu, a u prvi plan stavimo iskustva iz prve ruke, odnosno prakse. Zadnja tema koju smo na ovaj način obradili se odnosila na aktuelno pitanje svih pitanja, a to je kako privući i zadržati talente. Plan nam je da svakog kvartala organizujemo po jedan Biznis razgovor, svaki put u nekom drugom poslovnom središtu Bosne i Hercegovine.


Biznis svijet ne živi od žalopojki

Ukoliko bismo medicinskim rječnikom opisivali poslovnu klimu i prilike u Bosni i Hercegovini, zdravstveni bilten i ne bi bio dobar, govori on. Razne prepreke, uključujući birokratske zavrzlame, korupciju, nefunkcionisanje pravne države, nelojalna konkurencija, nepostojanje ni strategije ni taktike privrednog razvoja, bilo na državnom ili nekom nižem nivou, stvaraju izazovan poslovni ambijent. Međutim, Krunić o ovoj temi ne govori sa pesimizmom, što je samo potvrda mentaliteta poduzetnika da se uvijek teži ka progresu i stvaranju novih šansi.


Vještačka inteligencija i održivo poslovanje, a unutar nje i dekarbonizacija firmi, izvozno orijentisanih prije svih, naročito su važne teme u poslovnom okruženju danas. Izuzetak nije ni BiH.

Povećanje plata jedan je alat za zadržavanje radnika, ali nije dovoljan

- Puno se priča o nedostatku radne snage, ali se ništa ne radi konkretno u vezi sa tim. Ja barem ne vidim. Prema statistikama koje slušamo, gubimo svaki dan, sedmicu ili mjesec autobus radno sposobnih mladih ljudi, obrazovanih, u koje je neko uložio. O tome se godinama govori i ništa se po tom pitanju ne radi. Ja ne vidim drugi način nego da probamo otvoriti tržište rada za strance, za ljude koji žele doći ovdje i raditi. Kada je o platama riječ, one su rasle nekih 10 posto i taj rast plata je sigurno jedan od alata da na neki način zadržavate one ljude koji su vam važni, koji su vam dobri, no, to kao samo jedan element, samo jedan šaraf u tom sistemu neće biti dovoljno - pojašnjava on.

Jednako kao svi drugi segmenti društva ni poslovna zajednica menadžera nije imuna na izazove u svom okruženju. Najveći je svakako prilagođavanje globalnim promjenama.

- Promjena je uvijek bilo i biće ih. Međutim, nikad ranije nije bilo vremena kada su se ovako velike promjene dešavale ovako velikom brzinom. Teško ih je sve i nabrojati: klimatske promjene, ratovi sa globalnim implikacijama, i to njih nekoliko istovremeno, migracije, digitalna transformacija, vještačka inteligencija, pandemija, nedostatak radne snage, itd. Nisam siguran da će u skorijoj budućnosti biti bolje ili drugačije. Dakle, onaj ko izgradi sistem koji se uspješno nosi sa krupnim promjenama, stekao je odlučujuću prednost i ima velike šanse za održivo poslovanje.

Drugi izazov, ali on je star kao što je star i biznis je kako organizacije učiniti boljim. Kontekst promjena o kojem sam ranije govorio čini ovaj zadatak još težim. Jer, nekad nam ove silne i krupne promjene "zamute" vodu toliko da u trenutku samo misliš kako da preživiš, a kamoli da probaš učiniti stvari boljima. Ali, moraš uvijek upravo težiti i raditi ka boljem - pojašnjava on.

Kako u mladim generacijama prepoznati mladog menadžera i njegovu stručnost u moru onih iza kojih stoji ambicija koju ne prati znanje, test je koji polaže i svaki menadžer sa dugogodišnjim iskustvom. Kada ga pitate koje savjete ima za mlade menadžere koji tek ulaze u posao, on uzima u obzir i kontekst vremena u kojem oni danas žive i rade.

- Bio bih presretan kada bi više mladih ljudi željelo biti menadžerima. Kada gledam statistike i kada razgovaram sa mladim ljudima, nažalost još uvijek preovladava razmišljanje tipa: da mi je siguran posao, sigurna plata od osam do četiri, tu nema materijala za menadžement. Menadžment je tako jedan lijep alat za ambiciozne ljude koji žele više. Žele jednostavno neku promjenu i žele nešto ostaviti iza sebe, i mislim da je to esencijalno. Niko nama neće Bosnu i Hercegovinu napraviti ako je mi ne napravimo sami, to je neka prva poruka mladim ljudima. Govorimo o nedostatku radne snage, a niko ne govori o nedostatku menadžera, mislim da je to veliki problem. Pročitao sam kod Miroslava Miškovića, mislim da je on rekao: "Manji je problem, odnosno, skoro pa uopšte nije problem naći poslovni model i investitora za fabriku, mnogo je veći problem i skoro nerješiv ko će da vodi posao", tako da je menadžment po meni jedno od zanimanja budućnosti koje u sebi nosi principe kao svaki zanat. Moraš da ih izučavaš, da znaš alate tog zanata i da ih svaki dan usavršavaš. Mnogo je toga što čini pogrešnu sliku o menadžerima, lijepo odijelo, dobar auto, velika plata itd., to sigurno na jednu stranu ide, a na drugu stranu ide odgovornost, da ti moraš donositi odluke, da kada je nešto čupavo, svi gledaju u tebe šta ćeš ti da kažeš, šta ćeš da odlučiš, i ti to jednostavno moraš raditi, ako ti ne donosiš odluke, izvini, neko mora, ti si zato tu, i to moraš biti ti. I to nije lagano, jer nosiš odgovornost za tu odluku. Druga stvar o kojoj se jako malo govori je da menadžer mora sprovoditi te odluke, dakle, mora biti taj neki nazovimo ga lider koji vuče kompoziciju, i to je nešto gdje mora imati znanja. Svaki menadžer koji nije napravio nasljednika ja odgovorno tvrdim nije ništa uradio - zaključuje Krunić.

- Nije ništa novo da razvoj ukida neka zanimanja, a donosi neka nova. Ova naša nam situacija izgleda drastičnija, jer su moderna vremena donijela veliko ubrzanje na ovom polju. Ja sam generacija koja se sjeća i crno-bijelog televizora, videorekordera i walkmena. Naša djeca će, siguran sam, pričati svojoj djeci o nekim stvarima kojih tada neće više biti. Ne bih od toga pravio neku posebnu dramu, ali bih se vratio na vrlo opasno i kod nas rašireno razmišljanje da se to nama neće nikada desiti. Dakle, obrazovni sistemi se moraju adaptirati, odnosno radikalno mijenjati, kao što se i naše okruženje radikalno mijenja. Moramo se spremati za nova zanimanja, a ne tvrdoglavo braniti neka koja će razvoj neminovno napraviti suvišnim.

Biznis unija menadžera BiH

Aleksandar Krunić

poslovne prakse

poslovna klima

održivo poslovanje