Prevoznici na klimavim nogama - Mnogi su prinuđeni da gase firme ili ih preregistruju u Sloveniji

Domaće kompanije koje se bave prevozom robe i putnika, osim hroničnog nedostatka vozača, sve više muči i smanjen obim posla i gubitak klijenata pa su pojedini primorani da parkiraju kamione i autobuse, a ima i onih koji firme sele u inostranstvo, gdje su uslovi za rad daleko povoljniji.

Do ovakvog stanja, tvrde upućeni, doveo je niz udruženih faktora. Autobusi mahom saobraćaju prazni ili poluprazni jer je rast standarda mnogim građanima omogućio da se voze sopstvenim automobilima, a česta zadržavanja na granici glavni su krivac što su brojni domaći prevoznici izgubili klijente za koje su prevozili robu.

Statističari su izračunali da je na ulazu u BiH u drugom kvartalu ove godine granični promet putnika bio nešto veći od 6,55 miliona putnika, što je za 9,8 odsto više u odnosu na isti period lani, a prema riječima predsjednika Udruženja saobraćaja i veza RS Dejana Mijića, tek mali dio njih stigao je autobusima.

- Već duže vrijeme je osjetan pad broja putnika koji koriste javni drumski saobraćaj, što je dovelo do gašenja brojnih linija. Najgore je bilo tokom pandemije korone, kada je promet skliznuo maksimalno i još nismo uspjeli da se vratimo na nivo prije pojave tog virusa. Građani su vjerovatno zbog boljih puteva, rasta standarda i niže cijene goriva počeli masovnije da koriste automobile. Naši ljudi iz inostranstva mahom dolaze svojim vozilima jer je put komforniji, brže prelaze granicu, lakše prenose određene stvari s obzirom na to da u autobusima postoje ograničenja - priča Mijić za Glas.

Najveći pad broja putnika, kazuje Mijić, vidljiv je na međunarodnim i međugradskim linijama, kao i u autobusima koji saobraćaju do mora.

- Ovog ljeta je manje putnika ka Hrvatskom i Crnogorskom primorju, što je najvjerovatnije posljedica tamošnjeg poskupljenja pa su građani manje ljetovali ili su išli na druge destinacije koje su jeftinije, s tim da je znatan dio putovao svojim automobilom. Pozitivne pomake imamo u gradskom prevozu, gdje se bilježi veći broj putnika zahvaljujući mjerama koje su uvedene u Banjaluci, odnosno obezbijeđenom besplatnom prevozu za penzionere. Sličnu praksu bi trebalo uvesti na republičkom novu, to jest da se građanima obezbijedi povoljniji gradski prevoz, što će automatski smanjiti gužve u saobraćaju - navodi Mijić.

Naglasio je da dio prevoznika ima veliki problem sa obezbjeđivanjem radne snage i isplatom plata jer prihodi koje ostvaruju ne mogu obezbijediti visoke zarade koje su glavni motiv za rad. Nedostatak profesionalnih vozača je rak-rana i transportnih kompanija u BiH, ali i nesnošljive gužve na graničnim prelazima i carinskim terminalima, za šta se rješenje ne nazire godinama.

- Zbog svakodnevnih višesatnih zadržavanja na granici koja prouzrokuju kašnjenja u isporuci robe gubimo klijente pa se sve ozbiljnije suočavamo sa manjkom posla. Ima dosta prevoznika čiji su kamioni i po nekoliko mjeseci parkirani jer ih ne mogu uvesti u posao. Mnogi su prinuđeni da gase firme ili ih preregistruju u Sloveniji, gdje je sasvim drugačija priča kada je riječ o uslovima rada. Koliko ovdje o nama niko ne vodi računa, pokazuje primjer prevoza uglja za Srbiju. Ugalj ide iz Mrkonjić Grada, Sanskog Mosta, Bistrice i Bukove Kose kod Prijedora i prevozi ga 90 odsto firmi iz Srbije, a mi tek ostatak. Žalili smo se i tražili da bude pola-pola, ali džaba - priča za Glas predsjednik Udruženja za unutrašnji i međunarodni transport Srpske Nikola Grbić.

Granice

Za probleme na granici Nikola Grbić krivi Upravu za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, ali i zajedničke institucije koje, tvrdi, ne rade ništa da transportni saobraćaj bude ubrzan na prelazima sa Srbijom i Hrvatskom.

- UIO mora ubrzati postupak rada na graničnim terminalima, mora imati više zaposlenih. Tvrde da im fali 1.000 radnika, pa nek ih zaposle, naši mladi žude za poslom, odlaze u inostranstvo. Mi ovako više ne možemo raditi. Na Pavlovića mostu i Rači dva radnika rade ulaz i izlaz i služe se samo jednim pečatom, moraju čekati da jedan završi da bi drugi preuzeo pečat. Sve to dovodi do nepreglednih kolona, kamioni čekaju po 12 sati da pređu granicu na temperaturama koje su ljetos išle i iznad 40 stepeni - kazuje Grbić.