BiH - Grinfild investicije vrijedne 102 mil KM

U BiH su u zadnjih sedam godina evidentirane inostrane grinfild investicije u vrijednosti od 425 miliona KM, od čega u prošloj godini 102,4 miliona KM, što je dosta manje u odnosu na druge države u regionu.

Najveće investicije "na goloj livadi" u 2006. godini, prema podacima nadležnih institucija, su ulaganje beogradskog "Galamesa" u brčansku industriju mesa "Bimeks", te slovenačke "Droga Kolinske" u izgradnju fabrike "Argeta" u Sarajevu.

Ekonomisti ukazuju da je BiH jedna od rijetkih tranzicionih zemalja koja nije stvarala ambijent za privlačenje grinfild investicija, iako su povoljnije u odnosu na druge načine ulaganja. Izgradnja fabrika "na ledini", ističu analitičari, automatski dovodi do povećanja proizvodnih kapaciteta u zemlji i upošljavanja novih radnika, što nije pravilo kod ulaganja putem spajanja i preuzimanja poslije kojih se znaju ugasiti pojedini pogoni i otpuštati višak radnika.

Haris Bašić, direktor Agencije za promociju stranih investicija BiH (FIPA), ističe da BiH nije ponudila adekvatne modele privlačenja grinfilda pod čim prvenstveno podrazumijevaju ponudu lokacija za ulaganje. Kao ilustrativan primjer navodi situaciju sa nedavne promocije industrijskih zona u organizaciji Sarajevske razvojne agencije gdje je samo jedan načelnik opštine izrazio spremnost da investitorima ustupi zemljište besplatno ili uz minimalnu naknadu.

Za razliku od BiH, druge tranzicione zemlje, kaže Bašić, imaju i zakone o podsticaju grinfilda koji predviđaju subvencije za investitore koji ulažu preko određene vrijednosti i zapošljavaju veći broj radnika. U tome su posebno daleko otišle Češka, Mađarska i Slovačka, a u regionu Hrvatska, te Srbija koja je na taj način privukla "Gorenje" i preduzeća iz tekstilne industrije. Zadnji primjer je industrijska zona u Somboru u kojoj će italijanska "Kalcedonia" pokrenuti fabriku ženskog rublja vrijednu 30 miliona EUR u kojoj će biti zaposleno 500 radnika.

Svetlana Cenić, ekonomski stručnjak, smatra da je akcenat bh. vlasti u kontaktima sa investitorima uvijek bio na nuđenju oronulih zgrada umjesto zemljišta i stimulacija.

"Lično sam uvijek za grinfild investicije, jer imamo dosta resursa bar u poljoprivredi. Problem su često nerazvijene putne komunikacije, jer se fabrike po logici otvaraju u predgrađima i unutrašnjosti", kazala je ona.

Veliku barijeru predstavlja i birokratski aparat, koji se prema investitorima postavi kao da očekuju nešto od njih umjesto da im izađu u susret. Prisutno je, takođe, navodi Cenićeva, pogrešno uvjerenje da zainteresovane ulagače prvo treba odvesti u Vladu, iako oni zapravo hoće da razgovaraju sa poslovnim sektorom i komorama.

Rajko Tomaš, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci, pak, prvenstvenu prepreku vidi u političkoj nestabilnosti države koja ne ide pod ruku sa karakterom grinfild ulaganja koja su po pravilu dugoročna i služe kao odskočna daska za osvajanje okolnih tržišta.

"Kod nas, međutim, dominiraju kratkoročne komercijalne investicije poput kupovine banaka i otvaranja trgovačkih centara gdje se lako obrće novac, a ostvarena zarada po potrebi može brzo prebaciti u drugu državu", ukazuje Tomaš.