Zašto su Turci spasili balkanske "preprodavce pažnje" - Šta pokazuje medijski skener regiona i šta je recept za uspjeh televizije?

Gdje se danas krije građanin Kejn? Zašto televizija nije samo šou nego i biznis, koga su spasili Turci, kako gledaoci uređuju program, i na čemu sve "preprodavci pažnje" mogu da zarade, raspravljali su u Novom Beogradu predstavnici "Pinka", "Nove TV", "Al Jazeera ", RTS, televizije N1 i Regulatornog tijela za elektronske medije Srbije (bivše RRA).

U Srbiji je prije nekoliko dana i zvanično počeo tranzicioni period dugoočekivane digitalizacije, a u utorak (9. septembra 2014. godine) je održan prvi sastanak ministra telekomunikacija sa emiterima. Nešto kasnije, na skupu "Digital 2014" u hotelu "Hyatt" u Novom Beogradu, predstavnici televizija i države "skenirali"su medijsko nebo regiona.

"Nemojte da premrežavate svaku utakmicu i svaki seoski vašar"

Kriza svima zateže kaiš, a među prvima se režu budžeti za oglašavanje. Kako preživjeti i kako se "prodati"? I šta prodati? Kakva je situacija danas, i kakva su očekivanja od medijskog tržišta do kraja 2014. i u 2015. godini? Ni Srbiji, a ni regionu, ne cvjetaju ruže.

Hrvatsko TV tržište bilježi konstantan pad posljednjih pet godina, kaže Dražen Mavrić iz "Nove TV" iz Zagreba.

- Glavni izazov sa kojim se suočavamo je – da zadržimo publiku. Ni ove, a vjerujem ni sljedeće godine, ne očekujem neke značajne pomake – kaže Mavrić.

Iako nema sumnje da je televizija, kako kaže Željko Mitrović, vlasnik i direktor "Pinka" - "preprodavac pažnje" ("Uzmemo novac od oglašivača, koji plaćaju za pažnju gledalaca, da bismo stvarali program koji opet privlači pažnju"), stvari su se, dolaskom novih medija, značajno promijenile. Ono što bi televizije u regionu moglo da pokrene, i da im napuni džepove, jeste – proizvodnja sadržaja, koji bi, kao takav - prodavale. Jer televizija danas, nije ista kao televizija nekada.

Multitaksing, prednosti moderne tehnologije i kreativnost: to su danas tri ključne stvari za medij, kaže Brent Sadler iz TV N1.

Željko Mitrović, vlasnik i direktor "Pinka" ne krije da im je transformacija od "klasične televizije" ka produkciji, pomogla da prežive. Televizije moraju da počnu da se bave proizvodnjom, smatra Mitrović. Od prodaje sadržaja danas dolazi gotovo 40% prihoda "Pinka".

- Sve se toliko promijenilo, da je danas nemoguće govoriti o televiziji na način na koji se govorilo prije samo pet godina. Konkretno, evo "Pinkovog" slučaja. Pošto su budžeti za oglašavanje dramatično smanjeni, mi smo se transformisali. Sada upravo pravimo jedan "format" koji ćemo kao takav da prodajemo – kaže Mitrović, dodajući da je "Pink" ove godine značajno poboljšao poslovni rezultat i to upravo od prodaje sadržaja.

- Da smo ostali samo na advertajzingu, nema računice koja bi nas održala. Sadržaj je danas ključ svega. Za dvadeset godina, televizije kao što je današnja ćemo samo da se sa setom sjećamo. Program će da se prodaje i kupuje, naročito jer IP postaje vladar i jer nam žice više nisu potrebne.

No, ima li para i ima li ko to da plati? Ideja je odlična i svakako da će se u budućnosti razvijati, ali pošto je kriza, niko neće da kupi, svi hoće da "razmjene" program, kaže Tatjana Ćitić, odgovorna urednica Digitalnog programa RTS-a.

Ako kupaca nema u zemlji ili u regionu, možda ih može biti – u svijetu, kaže Goran Milić iz "Al Jazeera Balkans". Umjesto da javni servis "premrežava" svaku živu utakmicu i seoski vašar, zašto ne bi napravio kvalitetan proizvod i izvezao ga?

- Na svijetu danas postoji oko 20.000 televizija. Zašto im ne ponudite neki materijal? Recimo, kada je Đoković prvi put osvojio neki turnir, RTS je možda jedini svijetu mogao da ponudi dva sata kvalitetnog televizijskog materijala o njemu. Znači, trebalo je da snimi emisiju, da je prevede na engleski i da je ponudi nekoj drugoj televiziji.

Kako kaže Milić, moramo da prestanemo da budemo "žrtve globalizma, i da budemo malo i profiteri". Možda ovdje nema para, ali ima negdje preko granice.

- "Televizija Beograd" je sedamdesetih, pa i početkom osamdesetih, "izvozila" dosta programa, iako ste tada u svijetu imali oko 300 TV kuća.

Kako su nas Turci spasili

Nije ništa sporno u tome da je sopstveni proizvod prednost, ali treba imati novac. Domaća produkcija je najskuplja produkcija, smarta Mavrić iz "Nove TV" Zagreb.

- Neka priča ko šta hoće, ali hvala Bogu na turskom programu. On je spasio i nas, a vjerujem i mnoge druge televizije.

Mavrić smatra da bi saradnja regionalnih televizija pomogla da se snima kvalitetniji program.

- Tržište je malo, a publika, ako mogu tako da kažem – razmažena. Ako uspostavimo bolju saradnju, moći ćemo da snimamo skuplje i glamuroznije projekte, nego što bismo mogli pojedinačno.

Da je regionalna saradnja dobra, i da se zajednički resursi mogu iskoristiti da se snimi nešto kvalitetnije, slaže se i Mitrović.

- Svi u regionu treba da sarađujemo i da se integrišemo, kako bismo mogli da pariramo stranim kućama. Onda će prestati da nas ucjenjuju svojim skupim programima. Prije 15 godina nešto slično se desilo u Italiji. Nisu više imali para da plaćaju skupe holivudske programe, pa su počeli da snimaju svoje.

"Televizija je šou biznis, da nije biznis, zvala bi se šou šou"

No, kada sakupi novac, i kada televizije budu u plusu, ostaje vrlo važno pitanje – šta ćemo mi zapravo gledati? Hoće li novac sve diktirati i da li je noguće da je kvalitetan program zadatak samo javnog servisa?

- Kvalitet sadržaja je veliki problem. Vudi Alen je rekao: "Televizija je šou biznis, da nije biznis, zvala bi se šou šou". Zbog toga što je televizija postala biznis, gledaoci su postali urednici. Kada TV napipa "trag", onda ga besomučno prati. Publici se danas "podilazi", bez previše obraćanja na kvalitet – kaže Goran Karadžić, predsjednik Saveta Regulatornog tijela za elektronske medije (bivše RRA).

- Nema edukativne uloge, ako izuzememo javni servis, u nekim segmentima. Edukativna uloga televizija se svela samo na to da smo u Srbiji progovorili španski i turski - kaže Karadžić.

Uz ogradu da se mora voditi računa o terminima emitovanja, predstavnici komercijalnih televizija i ne kriju da se vode devizom "koliko para toliko muzike". Ili, u njihovom slučaju - "koliko para toliko sapunica, rijalitija itd".

- Licemjerno je govoriti o tome da svi traže kvalitet – kaže Dražen Mavrić sa "Nove TV".

- Kada smo pitali ljude šta najradije gledaju, kazali su: dokumentarni program. A šta najmanje volite: serije i rijalitije. S druge strane, rejting jasno govori da nije tako. Jednostavno – ovo su društveno prihvatljivi odgovori, pa ljudi izvrdavaju istinu. Mi ne možemo da na taj način vodimo biznis. Naš informativni program mora biti nezavisan i beskompromisan, a za sve ostalo je računica jasna: gledanost = oglašivači = dobro poslovanje. Ako baš tako hoćete – da, mi podilazimo publici, jer mi živimo od toga koliko nas ljudi gleda.

Istraživači su naši urednici, ali mi smo komercijalne televizije i nama to i jeste primjereno, kaže Željko Mitrović.

M.S.