Amila Ramović, izvršna direktorica Ars Aevi - Čuvarica milionski vrijednog umjetničkog blaga

Amila Ramović, izvršna direktorica Ars Aevi, ovom projektu se pridružila 2000. godine kao programski asistent sa potpunim oduševljenjem da će, kako kaže, moći provesti nekoliko dana u ambijentu kojim je bila fascinirana - ambijentu jedne od najznačajnijih evropskih kolekcija savremene umjetnosti u Sarajevu i arhitektonskog projekta Renza Piana. Tada nije mogla ni slutiti da ću ovdje biti i nakon tačno deset godina.

Amila Ramović rođena je 12. novembra 1977. godine u Sarajevu. Aktivno govori engleski, italijanski te osnovni francuski. Magistar je nauka na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a toku je izrade doktorske disertacije. Izbor profesije, nakon završene sarajevske Prve gimnazije i Srednje muzičke škole, bio je potpuno iznenađenje i za nju samu.

"No, svijet umjetnosti ima taj opojno-privlačni kvalitet koji, čini mi se, kao vrtlog uvlači u njega svakoga ko mu se približi – prema tome, prije je to bila neka kosmička nužnost koja je u potpunosti zanemarila moje planove", prisjeća se ona.

Na poziv generalnog direktora Ars Aevi Envera Hadžiomerspahića već u 2001. godine postala je koordinator velikog programa saradnje sa UNESCO-om, koji je imao veliki odjek na evropskoj umjetničkoj sceni. Preko 30 programa uključivalo je niz događaja, izložbi i seminara sa učešćem najvećih svjetskih imena iz oblasti umjetnosti, poput Michelangela Pistoletta, Josepha Kosutha ili Haralda Szeemanna. Godine 2005. izabrana je za izvršnu direktoricu Ars Aevi i tu dužnost obavlja i danas.

"U međuvremenu sam nastojala da održim akademsku karijeru, ali ne isključivo zbog napredovanja u struci, nego upravo zbog discipline koju donosi svakodnevna `intelektualna gimnastika` koju podrazumijeva priprema predavanja i rad sa studentima, koja zahtijeva da se stalno uči i da se znanje metodično i odgovorno gradi", kazala je Ramović u razgovoru za eKapiju.

Nakon odbranjenog magistarskog rada, primljena je sa zvanjem višeg asistenta na Muzičku akademiju u Sarajevu. "Tu se bavim savremenom muzikom, sa posebnim usmjerenjem na predmet koji naše studente vodi ka kritičkom promišljanju muzičke umjetnosti i društvene muzičke prakse, ali i kulturnih kretanja uopšte u vremenu u kojem živimo", ističe ona.

Vjeruje da samo kroz visoko postavljene ambicije moguće ostvariti dobre rezultate u bilo kojoj oblasti. Svoj rad nastoji usmjeriti prema najvišem svjetskom iskustvu, što joj u velikoj mjeri može zahvaliti iskustvu Ars Aevi, radu sa mentorima kao i izučavanju savremene umjetnosti i muzike u globalnim okvirima.

"Danas je cijeli svijet pred nama na dlanu i ne možemo da ne budemo svjesni onoga što se u struci dešava oko nas. Smatram da odgovornost u bavljenju umjetnošću nije nimalo manja nego odgovornost bavljenja, na primjer, medicinom, u kojoj se greške plaćaju ljudskim životima – naprotiv, odgovornost je čak i veća jer se umjetnošću mora zadovoljiti etičko propitivanje njenog smisla naspram svih zanimanja kojima je cilj direktna dobrobit čovječanstva", objašnjava ona. S druge strane, upustiti se u svjetsku profesionalnu arenu zahtijeva odvažnost, veliki trud i spremnost da se uloži maksimalno kako bi se odgovorilo visokim međunarodnim kriterijima.

"Ali pošto vjerujem da ne postoji nedohvatljiv cilj, samo postoji odabir sredstva i upornost do njegovog ostvarenja, onda smatram da nema razloga da sami sebi ne postavljamo najviše ciljeve u svakom poslu kojim se bavimo", poručuje izvršna direktorica Ars Aevi.

Ovakav je stav, iako obavezujući i pred izvršioca postavlja ogromne napore, daje i rezultate. U 2009. godini, na primjer, Ars Aevi je organizirao izložbu Brace Dimitrijevića u internacionalnoj selekciji izložbi Venecijanskog bijenala. To je najveće moguće stručno priznanje u ovom poslu koje je jednako veliko i za BiH, kao i za, na primjer, tim kustosa Muzeja MoMA u New Yorku, najvećeg svjetskog muzeja moderne umjetnosti.

Najveća prednost, a ujedno i mana njenog posla, jeste to što svaki dan donosi nova iznenađenja. Posebne obaveze pričinjavaju joj predavanja, pripremanja za nastavu i pisanje stručnih tekstova. Slobodno vrijeme nastoji provesti sa porodicom i prijateljima, mada priznaje da im često posveti manje vremena jer posao netolerantno postavlja obaveze na koje se mora odgovoriti pod pritiskom lične i profesionalne odgovornosti.

"Vjerujem da je ona komunikacija koju u životu ostvarimo sa ljudima koje volimo jedini stvarni profit i zato je svaki dan dragocjen – i to današnji dan, mnogo važniji nego neki hipotetički dan u budućnosti koji bi trebao da predstavlja ostvarenje nekog cilja koji je na kraju, često, neizvjestan", povjerila nam je ona.

Najveća ambicija Ars Aevi u vom trenutku je stvaranje uslova za izgradnju Muzeja savremene svjetske umjetnosti Ars Aevi. Ovaj projekt, koji je Enver Hadžiomerspahić koncipirao i osnovao 1992. godine, do danas je ispunio sve kapitalne uvjete za vodeću kulturnu instituciju našeg regiona.

"Posjedujemo milionski vrijednu kolekciju djela najznačajnijih svjetskih umjetnika koja je danas smještena u Art Depou Ars Aevi u Centru Skenderija, arhitektonski projekt vodećeg svjetskog arhitekte Renza Piana za naš muzej, internacionalnu reputaciju koju smo godinama gradili", ističe Ramović dodajući kako je razvoj cjelokupnog projekta odvija pod pokroviteljstvo UNESCO-a.

TIm Ars Aevi se nada da će Muzej biti otvoren 2014. godine – na stogodišnjicu od sarajevskog atentata, čime simbolično žele započeti stoljeće jedne nove atmosfere u našoj zemlji i u regionu, stoljeće kulturne razmjene, regionalne i one najšire, svjetske.Ramović je ubijeđena da će Ars Aevi doista biti značajan za BiH u budućnosti i da će nas promovirati u svijetu i otvarati za sve nas nova vrata na jednak način na koji je to činila sarajevska Olimpijada - još jedan pretjerano ambiciozni projekt, koji je naš narod sa najvećim uspjehom realizirao.

Nermina Voloder

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"