Kako Čileanci proizvode vino sa pijeska najsuvlje pustinje na svijetu

Na nadmorskoj visini od 3.600 metara, u najsurovijem predjelu u Južnoj Americi, nalaze se vinogradi koji postavljaju nove limite u vinogradarstvu i daju grožđe od koga se prave izvanredna vina. Pustinja Atakama u Čileu, tačnije njeni visoki dijelovi - u dolinama se pravi stono grožđe solidnog kvaliteta - vjerovatno nikada neće postati srce čileanskog teroara, ali u selu Sokaire, smještenom na samom obodu slane pustinje, vinarima to nije ni cilj.

Dobiti vino u ovoj surovoj klimi, na vulkanskom pijesku izloženom snažnim vjetrovima i ogromnim oscilacijama temperature, podvig je sam po sebi, a država, koja i inače prepoznaje potrebe vinogradara i vinara, veoma je zainteresovana za subvencionisanje inovativnih poduhvata ove vrste.

Kako piše španski El Pais, fanatični entuzijazam nekolicine vinara i vinogradara koji su odlučni da prave vino u pustinji Atakama, kao i osjećaj ovih ljudi za neophodnost zajedničkog rada i planiranja, doveli su do stvaranja male zadruge sa velikim ciljevima.

Vinarska i vinogradarska zadruga Likanantaj, koja proizvodi vina pod zajedničim imenom Ayllu danas ima 18 članova, i to iz mesta Sokaire, Tokonao, Seleste i San Pedro de Atakama. Na početku rada zadruge, prije pet godina, bilo je 50 članova. Većina je napustila ovaj zajednički posao jer su izazovi bili preveliki - ili nisu bili dovoljno uporni da se izbore sa ekstremnim vremenskim uslovima, ili su ti uslovi na njihovim mikrolokacijama bili takvi da je gajenje grožđa bilo nemoguća misija.

Fabijan Munjoz, jedan od vinogradara i vinara koji rade u okviru zadruge, kaže da nije lako doći do uspješne berbe i da to traži cijelog čovjeka:

- U centralnoj dolini postoje optimalni uslovi za rast loze. Ovdje stvari stoje sasvim drugačije - biljka je pod stalnim stresom. Rast na kamenitom tlu, na velikoj visini, sa manje kiseonika i sa velikim oscilacijama u temperaturi, uz jako svjetlosno zračenje, predstavlja svojevrsnu prirodnu kontrolu kvaliteta: pokožica je deblja, a ukus je intenzivniji. Ipak, moramo da stvorimo uslove u kojima će loza uopšte moći da preživi - objašnjava Munjoz.

Munjozov kolega Hektor Espinjola vlasnik je vinograda čije je grožđe dalo vina ovjenčano dvjema nagradama na takmičenju Mondials des Vins Extremes. Ovo nadmetanje održava se u Italiji i slavi vinarstvo ekstremnih geografskih i klimatskih zona. Dva vina od grožđa iz Espinjolinog vinograda, Ayllu Sweet Muscatel 2020 i Ayllu Orange 2020, prošle godine osvojila su zlatne medalje u Italijij, a ove godine cilj vinarije je da poveća kvantitet berbe.

- Kada smo počeli da radimo, prvo smo se bavili agronomijom, da bismo kasnije prešli na stvaranje vina, a još kasnije, naš fokus postao je marketing - govori ambiciozni Espinjola i dodaje:

- Osvajamo medalje i širimo se i u zemlji i van nje!

Jedan od vinogradara iz Atakame, hemijski inženjer Samuel Varas, pravi minimalne količine grožđa i svoj vinograd doživljava u ovom trenutku više kao eksperiment sa potencijalnom komercijalnom namenom.

- Putem metoda pokušaja i grešaka uspjeli smo da dobijemo zdrav rod. Iz ekoloških razloga koristimo solarne panele koji proizvode naizmjeničnu struju potrebnu za sistem za navodnjavanje - govori vinogradar čiji poduhvat djelimično finansira i država, iz političkih razloga zainteresovana da finansira poljoprivredne poduhvate ljudi iz starosjedelačkih etničkih grupa. U prvoj godini, vinograd je dao 150 kilograma roda, u drugoj 500 kilograma, a u trećoj, nada se Varas, stići će se i do tone.

Što se sortimenta Atakame tiče, on je danas sasvim savremen: stare sorte, poznate pod zbirnim nazivom kriolja, zamijenjene su siraom, kaberne sovinjonom, peti verdoom, malbekom. Vinogradari su zajedno odlučili da rade sa grožđem koje će im dati šansu za proboj na tržište, na kome namjeravaju da se takmiče i kvalitetom i - nevjerovatnom pričom o upornosti vinogradara u jednom od najsurovijih predjela na planeti.