Nalazišta opeke u Beranama 16 godina čekaju novu fabriku

Bivši radnici Ciglane tvrde da se u Beranama može obnoviti proizvodnja opekarskih građevinskih elemenata samo ako to država bude htjela.

- Poznato je da su svi zvaničnici prilikom posjete Beranama isticali da se traži način da se investitori dovedu u naš grad i to preko programskih linija u okviru programa za unapređenje konkurentnosti, koji će obezbijediti nova radna mjesta i mnogo veća izdvajanja za Berane i čitavi sjeverni region. To su radili i sadašnji zvaničnici, a mi im poručujemo da će investitori rado doći u Berane, i to konkretno oni koje zanima opekarska proizvodnja, samo ako im država napravi pogodan ambijent za to, onako kako su to uradile neke države u okruženju. Ako to izostane, onda će i ova priča ostati mrtvo slovo na papiru - poručili su bivši radnici Ciglane.

Iako se u strateškim planovima i dokumentima nalazišta opekarske gline knjiže kao značajan razvojni potencijal opštine Berane, poslednjih decenija nije urađeno ništa da se u ovom gradu ponovo pokrene opekarska proizvodnja. To se nije desilo bez obzira što se poznati i istraženi lokaliteti opekarskih glina odgovarajućeg kvaliteta za proizvodnju opekarskih proizvoda nalaze u Budimlji, Jasikovcu i Polici i to površine 30 hektara sa procijenjenim rezervama od preko šest miliona metara kubnih.

Bivši radnici ciglane traže od odgovornih u Vladi Crne Gore da im odgovore da li imaju namjeru da nakon 16 godina od rušenja njihove fabrike daju podsticaj izgradnji pogona za proizvodnju opekarskih elemenata u Beranama.

- Postavljamo pitanje da li Vlada razmišlja o ponovnom otvaranju fabrike opekarskih proizvoda u Beranama ili će Crna Gora i dalje nastaviti da te proizvode uvozi sa strane. Poznato je da u Beranama ima sirovine za rad jedne ozbiljne ciglane koja bi uposlila znatan broj radnika - kaže Vesko Radičević, nekadašnji predsjednik radničkog sindikata Ciglane.

Inače, u Beranama je još prije Drugog svjetskog rata postojalo postrojenje za proizvodnju opeke. Ciglanu, kao najstariji privredni kolektiv u gradu na Limu, 2005. godine privatizovalo je preduzeće Katel iz Podgorice, čiji je vlasnik Petar Đurišić. On je marta 2008. godine odlučio da prekine proizvodnju i hale poruši do temelja, pod izgovorom da će na istom mjestu napraviti modernu fabriku i da će kroz određena ulaganja osavremeniti proizvodnju, obezbijediti rentabilnost poslovanja i zaposliti dodatnu radnu snagu. Sva ta obećanja ostala su mrtvo slovo na papiru, jer i pored posredovanja predstavnika Vlade i Opštine, cijela priča se, poslije brojnih protesta i sastanaka, završila uvođenjem stečaja, a radnici su upućeni na biro rada. U međuvremenu fabrička imovina se 17 puta našla na prodaji, da bi na poslednjoj licitaciji bila nuđena za 11 puta manju cijenu od one koja je utvrđena prilikom prvog nadmetanja. Poslije svega, Ciglanu je prije osam godina za 145.000 EUR kupio Beranac Nikola Obradović.

Sve se to dešavalo iako u strateškim dokumentima piše "da bi izgradnja fabrike opekarskih proizvoda bila od velikog značaja za čitavu Crnu Goru".

- Opekarske gline su značajna sirovina sa razvojnog aspekta, posebno ako se ima u vidu stalan porast potražnje i potrošnje opekarskih proizvoda u Crnoj Gori. Samo na nalazištu Jasikovac rezerve opekarske gline su 1,3, a perspektivne 2,1 milion tona. Izgradnja fabrike za pokrivni crijep bila bi dovoljna za domaće potrebe. U Crnoj Gori ne postoji nijedna ciglana, a moguće je aktiviranjem ponuditi širok asortiman proizvoda: keramički blokovi, monta cigle, fert gredice, izolacioni blokovi, puna i giter cigla i tome slično - piše u vladinoj strategiji koja se tiče iskorišćavanja ruda i mineralnih sirovina.