Vršački startap zahvaljujući ovci pramenki našao ekološku zamjenu za stiropor - Proizvod se traži od Amerike do Emirata

Gotovo pet godina prije nego što se desila korona, u kojoj je, kao što svi znamo, buknula prodaja domaćih proizvoda od malih proizvođača hrane, jedan mali startap iz Vršca, sa jednim inovatorom na čelu, inače diplomiranim inženjerom poljoprivrede i agroekonomistom, pokrenuo je prodaju domaćih proizvoda preko sajta Zelenoo.com. Tada još nije bilo ni Wolta, ni Glova, niti toliko brze pošte, pa su kreatori ovog koncepta sami razvozili po gradovima namirnice iz, mahom, Vojvodine i Centralne Srbije. Imali su 600 korisnika i ugovore sa više od 40 farmi.

Iako je sve to i te kako bio izazov za tim Zelenoo, možda bi ovaj koncept i danas živio i možda bi se za njih mnogo više čulo da u međuvremenu jednu od "mana" svoje tadašnje djelatnosti nisu pretvorili u biznis. Ali o čemu se, zapravo radi, i kako se to desilo za eKapiju je objasnio Nikica Marinković, osnivač i direktor startapa Woolapack.

- S obzirom na to da smo mi tada našim kupcima preko sajta Zelenoo.com isporučivali namirnice u kutijama od stiropora, koje su se u tom periodu uglavnom za to i koristile, jedan od kupaca mi je nekom prilikom rekao: "Super ti je ta ideja o isporuci hrane, ali nemoj više da nam dostavljaš hranu u stiropor kutijama. Znaš da su one kancerogene na visokim temperaturama, nisu ekološke, lako ulaze u lanac ishrane..." – počinje Nikica za eKapiju svoju priču o ovom startapu.

I onda je Nikica morao da smisli ekološku alternativu. I prije nego što je krenuo da istražuje tu oblast, sjetio se jednog istraživanja u kojem je učestvovao još kao student Poljoprivrednog fakulteta, a u kom se došlo do zaključka da se u našem regionu uglavnom baca vuna od ovce pramenke jer je lošijeg kvaliteta i nije pogodna za tekstilnu industriju. Ta vuna je neku godinu kasnije bila i glavni "sastojak" ideje kojom je Nikica, zajedno sa timom sa kojim je učestvovao, osvojio nagradu na takmičenju startapa u organizaciji Švedskog instituta (Smart Living Challenge).

- To je bilo prije jedno deset godina. I kada sam dobio komentar našeg kupca u vezi sa stiroporom, shvatio sam da razvoj ovog proizvoda sa vunom zavređuje veću pažnju i potencijal nego naš prvi startap za dostavu hrane. Shvatio sam da taj proizvod može da napravi neki globalni uticaj. Vuna je prirodni materijal, može da se reciklira, odličan je izolator i ta ideja je imala veći potencijal u tom trenutku da postane pravi startap. Tako da sam napravio uloške od vune u nepromočivom papiru koji smo stavljali u kartonske kutije. I to smo testirali na Zelenoo.com. To se pokazalo kao dobro i ja sam shvatio da taj sajt za isporuku hrane moramo malo da stavimo sa strane, ali da fokus stavimo na ova ekološka pakovanja sa vunom – navodi Nikica.

Inače, Nikica je prije osnivanja startapa Woolapack, učestvovao sa jednim od partnera na takmičenju Expo 2020 i sa drvenom kutijom u kojoj su bili stavljeni vuneni ulošci osvojili su nagradu kao globalni inovator, za koju su dobili 100.000 USD. Nažalost, partnerstvo sa ovim koosnivačem nije potrajalo, tako da se Nikica upustio u samostalno osnivanje Woolapack-a, ali sa pakovanjem uložaka od vune u kartonske kutije. A za njih je na prestižnom takmičenju Globalne mreže preduzetništva u Rijadu 2023. godine, od 30.000 prijavljenih startapa iz 53 zemlje, bio među 40 najboljih.

I možda ni ova ideja, kao ni mnoge inovativne na našem podneblju, ne bi uspjele da se razviju u ozbiljan i svjetski prepoznatljiv biznis da Nikica prije neku godinu, tačnije 2018, nije kreirao kampanju na društvenim mrežama "No more styrofoam". Ta ideja je naišla na takav odjek svjetske javnosti da su američki portali izvještavali o ovom proizvodu. S obzirom na to da godišnje oko 2,3 milijarde kilograma stiropora završi na našim deponijama i vodenim tokovima, da je 90.000 radnika izloženo stirenu svake godine, što uzrokuje razne zdravstvene probleme, da američki građani svake godine bacaju 25 triliona šoljica napravljenih od stiropora, ovakva zamjena za stiropor je svakako izazvala veliko interesovanje svjetske javnosti. I tu su se vrata za startap iz Vršca širom otvorila...

Danas, Woolapack planira otvaranje svog predstavništa baš u Americi, a sem ove zemlje, obraćaju im se i manji kupci iz Emirata, Austrije, Poljske, Rumunije...

- U vrijeme korone najviše porudžbina smo imali iz Austrije, jer su oni u to vrijeme u tim kutijama isporučivali hranu kupcima. Tada je to nama zaista bio izazov da izvedemo - zbog zatvaranja granica, ali smo nekako uspijevali. Posle korone počele su da nam se obraćaju manje firme iz centralne i istočne Evrope koje se bave proizvodnjom domaće hrane i prirodne kozmetike jer njihovi kupci imaju drugačiju svijest o cijelom lancu kupovine – navodi Nikica.

Iako su kutije sa ulošcima od vune 10-15% skuplje od stiroporskih, čija zabrana upotrebe se očekuje globalno, za ove kutije počinju da se interesuju i proizvođači iz Srbije. To opet nije ništa neuobičajeno, kao i brojni drugi startapi koji prvo u svijetu postignu uspjeh, a onda se za njih čuje i kod nas.

- Počeli su da se za naše kutije interesuju organizatori festivala vina u Srbiji koji žele da na tim događajima, kada su visoke temperature, imaju skladištenje vina na prirodan način. U tim kutijama se održava temperatura vina od 10-ak stepeni celzijusa. Takođe, obraćali su nam se i proizvođači sira, a svi znamo, ako se vratimo malo nazad u istoriji, da su se nekada namirnice stavljale u vunene torbe i tako su ih putnici sa sobom nosili - dodaje Nikica.

On kaže da vunu za svoje inovativne kutije nabavlja u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Takođe, kako kaže, vrlo vodi računa o tome da ta vuna iz kutija može i da se reciklira posle pedesetak korišćenja. I za to su zadužene žene u udruženjima koje od reciklirane vune prave uloške za mobilne telefone, predu vunu za pletenje i slično.

S obzirom na to da interesovanje postoji, priznanje za inovaciju takođe, ostaje još samo da se Woolapack i skući, a i poveća proizvodnju kako bi izašao u susret velikim kupcima iz Amerike. Naime, Woolapack je svoje poslovanje pokrenuo u Tehnološkom parku u Beogradu, pa u Tehnološkom parku u Vršcu, a sad im je u planu da pod jednim krovom imaju pogon u Novom Sadu ili Vršcu.

- Pokušavamo da obezbijedimo investiciona sredstva za to, a ako uspijemo, time ćemo moći da podignemo proizvodnju sa 1.000 pakovanja nedeljno na 5.000 pakovanja dnevno - ističe Nikica.

On je, inače, za svoj prvi startap Zeleno podigao keš kredit, a za drugi utrošio pare kojima je planirao kupovinu stana. Za ovaj sledeći zalogaj, očito, biće neophodna veća "pomoć prijatelja".