Danijela Isailović, menadžerka Udruženja OIE Srbija - Crveni alarm za zelenu energiju

Šta je najveća kočnica povećanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u Srbiji i zašto je posredi paradoks, koji su prioriteti u razvoju nacionalne energetike, kakva je sudbina prozjumera - firmi i domaćinstava - i kako bi svima mogao da pomogne zakonodavac - teme su o kojima smo razgovarali sa Danijelom Isailović, menadžerkom Udruženja Obnovljivi izvori energije Srbije (OIE Srbija), koje, kako kaže, predstavlja sponu između privatnog sektora, međunarodnih finansijskih institucija i države.

- Udruženje OIE Srbija je za nešto više od dvije godine postalo respektabilan igrač među asocijacijama i prepoznatljiv glas industrije koji okuplja najveće i najznačajnije proizvođače zelene energije. Od Udruženja koje je startovalo sa tri člana osnivača (najveći operativni vjetroparkovi u Srbiji - Čibuk 1, Kovačica i Alibunar) postali smo asocijacija koja okuplja 20 redovnih i 12 pridruženih članova. Osim najvećih vjetroelektrana ukupne snage 312 MW, najvećih proizvođača električne energije iz energije sunca, biogasnih elektrana i elektroenergetskih kompanija, naš član je i JP Elektroprivreda Srbije, što ukazuje da naši članovi proizvode 3 GW zelene energije, odnosno više od 95% električne energije koja se dobija iz obnovljivih izvora u Srbiji. Našem članstvu su se pridružili Evropska banka za obnovu i razvoj i IFC grupacija Svjetske banke, što ukazuje da pravimo sinergiju ne samo zelene energije, već skup svih pozitivnih činilaca iz privatnog i državnog sektora, kao i međunarodnih finansijskih institucija. Što se tiče odnosa stranog i domaćeg kapitala, ako izuzmemo neprikosnovenu vrijednost EPS-a, onda možemo reći da su strane kompanije drastično više investirale u Srbiju, ali time se i drastično više zadužile. Ipak sve je više i domaćih kompanija koje rade u sektoru obnovljivih izvora energije, a među članovima možemo izdvojiti kompanije vlasnike solarnih elektrana, proizvođače peleta koji su i najveći prozjumeri i naravno elektroenergetske kompanije. Imamo dobar balans između kompanija članova sa domaćom vlasničkom strukturom i kompanija registrovanih u Srbiji sa inostranim kapitalom u vlasničkoj strukturi.

- Ciljevi Udruženja su definisani našim osnivačkim aktima i nismo ih mijenjali, ali ih svakodnevno unapređujemo i praktično postavljamo sebi više ciljeve u skladu sa potrebama društva i energetske tranzicije. Naš osnovni cilj je unapređenje javno-privatnog dijaloga, normativnog okvira i investicionog ambijenta kako bismo imali više zelene energije i kako bi energetska tranzicija bila jedan umjeren, trajan i pravedan proces. S obzirom na to da smo kroz mrežu članstva i druge konekcije dobro umreženi sa svim značajnim igračima iz privatnog sektora, a da istovremeno imamo odlične relacije sa svim državnim institucijama kojima često dajemo podršku, informacije i razumijevanje, onda smo praktično spona između privatnog sektora, međunarodnih finansijskih institucija i države. Jedino sinergijom svih tih činilaca, kao i opštom društvenom podrškom, možemo učiniti značajne korake u energetskoj tranziciji i imati više zelenih megavata na mreži. A tu opštu podršku obezbjeđujemo kroz edukativne radionice za sve uzraste i kategorije stanovništva, panel diskusije i konferencije, a posebno smo ponosni na inkluzivne aktivnosti koje su značajno usmjerene na žene i na mladu populaciju. Svima njima približavamo mogućnosti koje daje sektor obnovljivih izvora energije, kao i koji ekološki, energetski i ekonomski potencijal obnovljivi izvori energije nose.

- Razvoj i ulaganje u elektroenergetsku infrastrukturu je jedan od prioriteta države Srbije. U tom smislu veoma je važno da se ulaže u izgradnju i održavanje prenosnog i distributivnog sistema električne energije kako bi mreža mogla da prihvati što više solarnih elektrana i vjetroelektrana. Transbalkanski koridor je sjajan primjer realizacije projekta koji će doprinijeti povezivanju sa prenosnim sistemima država u okruženju i omogućiti veću integraciju elektrana na obnovljive izvore energije. Projekat je finansijski podržala Evropska unija, čiji predstavnici su na našim događajima jasno rekli da su vrlo zadovoljni kako EMS upravlja realizacijom ovog projekta koji je u Energetskoj zajednici i Evropskoj uniji prepoznat kao projekat od interesa u okviru investicionog prozora "Čista energija". Svakako, prioritet treba da bude izgradnja reverzibilnih hidroelektrana Bistrica i Đerdap 3, koje su od izuzetne važnosti za integraciju novih kapaciteta obnovljivih izvora energije i balansiranje. Dobra vijest je da JP EPS gradi VE Kostolac, a planira i izgradnju SE Petka.

Što se tiče pitanja o nuklearnoj energiji, ne vidimo to kao bilo kakvu prijetnju sektoru obnovljivih izvora energije, jer diverzifikacija podrazumijeva razmatranje svih opcija za snabdijevanje električnom energijom. U energetski izazovnim vremenima moramo imati više opcija i planova, naročito imajući u vidu da je za razvoj i izgradnju velikih elektrana često potrebno više od decenije.

Paradoksalno zvuči, ali trenutno najveću prijetnju za ostvarivanje ciljeva i veću proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora mi vidimo upravo u sektoru obnovljivih izvora energije. Naime, u poslednje dvije godine u Srbiji, došlo je do hiperprodukcije projekata i masovne predaje zahtjeva za priključenje na mrežu, što je dramatično opteretilo rad operatora prenosnog sistema električne energije i izazvalo blokadu u završetku rada na OIE regulativi i odložilo aukcije. Za priključenje na mrežu, EMS-u se obratio veliki broj potencijalnih solarnih elektrana i vjetroparkova ukupne snage oko 19 GW. To je dva i po puta više od kapaciteta kojim elektroenergetski sistem Srbije raspolaže, a koji uključuje i termoelektrane, velike hidrocentrale i vjetroparkove. Sasvim je jasno da nam taj broj novih elektrana nije potreban, a ni moguć.

- Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije bio je dobar mamac za brojne strane i domaće investitore, kako za one ozbiljne, tako i za one koji traže mogućnost da zauzmu određeni prostor ili mjesto na mreži, pa onda posle da ga preprodaju nekom domaćem ili stranom investitoru koji zaista ima sredstva za ulaganje. Ništa od toga nije nezakonito, dešavalo se i drugim zemljama regiona. Ali nije ni dobro za siguran razvoj obnovljivih izvora energije, kao ni za čitav sistem. Problem je što svako može predati zahtjev za priključenje na mrežu i što EMS svaki zahtjev mora da tretira ravnopravno iako su svjesni da podnosilac zahtjeva koji nema izgrađene projekte, zaposlene i kancelariju, nije dio inostrane grupacije, sigurno neće razviti i izgraditi projekat vredan 300 mil EUR. Međutim, za EMS je svaki podnosilac isti i svrstava se u projekte koji čekaju realizaciju.

Mislim da će izmjene Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije napraviti djelimičnu selekciju, dok će se tržište konačno stabilizovati onog trenutka kada se uvedu stroža pravila i kada investitori budu jemčili bankarskom garancijom ili nekim drugim finansijskim instrumentom mesto priključenja na mrežu. Na taj način investitor će se obezbijediti da izgradi elektranu, a država će znati kada i na koliko novih MW može da računa. Stroža pravila bi vrlo brzo iskristalisala ozbiljne investitore spremne da ulaže u Srbiju i izgrade elektrane kojima će decenijama upravljati, dok bi eleminisala one koji Srbiju vidi kao prolaznu stanicu i mogućnost za brzu i laku zaradu.

- Nove izmjene definitivno donose suštinske promjene u sektoru obnovljivih izvora energije, jer se očekuje da donesu realizaciju novih projekata nakon održavanja prvih aukcija.

Uzimajući u obzir da je proces realizacije projekata elektrana na obnovljive izvore energije snage veće od 10 MW bio duži vremenski period u značajnoj mjeri usporen, predmetnim izmjenama očekujemo da se otvori put ka realizaciji novih projekata na način koji će zadovoljiti najznačajnije učesnike u ovom procesu, a to su operator prenosnog sistema, Elektroprivreda Srbije, Ministarstvo rudarstva i energetike, investitori, a prije svega građani Republike Srbije.

Moramo da naglasimo da se izmjene Zakona odvijaju u transparentnom i staloženom procesu, gdje su apsolutno sve organizacije, kompanije, pravna i fizička lica putem objave na zvaničnom veb sajtu Ministarstva bila pozvana da u razumnom roku dostave svoje komentare tokom javne rasprave. Pohvalno je i što su svi komentari u formi izvještaja sa javne rasprave objavljeni na zvaničnom sajtu Ministarstva rudarstva i energetike. U tom izvještaju se vidjelo koje su institucije i organizacije zainteresovane i spremne da daju komentare i doprinesu unapređenju regulatornog okvira, kao i koji su komentari za Ministarstvo prihvatljivi. Nadam se da će se transparentnost u radu očuvati i u procesu donošenja podzakonskih akata krucijalnih za implementaciju zakona.

- Udruženje OIE Srbija je kroz javnu raspravu dalo niz komentara na nacrt Zakona u skladu sa instrukcijama i komentarima naših članova koji su pronašli interes da dostave predloge. Prihvatanjem određenih komentara Ministarstvo rudarstva i energetike nam je dalo jasan znak da pruža podršku i želju za daljim razvojem elektrana koje kao energent koriste obnovljive izvore energije. Najznačajnija primjedba koja je prihvaćena jeste da u slučaju da Studija priključenja na prenosni sistem (koju izrađuje i usvaja prema Zakonu o energetici operator prenosnog sistema) pokaže potrebu za projektovanjem dodatnog skladišta električne energije, takvi projekti će imati prioritet u priključenju na mrežu, u odnosu na ostale projekte. Ova primjedba je prihvaćena na način da projekti koji obezbijede skladište neće biti odloženi u pogledu priključenja.

Da pojasnimo, operator prenosnog sistema primio je zahtjeve za priključenje oko 19 GW elektrana iz obnovljivih izvora što je apsolutno neprihvatljivo i nepotrebno državi. Ipak, neće svi biti eliminisani već će ipak, uz nametnutu obavezu skladištenja investitori sa dovoljno znanja i sposobnosti uspjeti da realizuju svoje projekte. Naravno, obaveza skladištenja elelektrične energije dodatno će doprinijeti povećanju cijene realizacije projekata po instalisanom MW. Što se tiče odbijenih komentara, vjerujemo da predlagač Zakona ima određene razloge za neprihvatanje, te ne bismo javno debatovali o tome, jer gledamo naprijed. Svima nam je u interesu da se investicioni proces što prije otkoči i da što prije imamo nove aukcije sa dovoljno atraktivnom i kompetitivnom maksimalnom cijenom.

Moram da naglasim da su cijene sirovina, cijene opreme, logistike, transporta za vjetroelektrane i solarne elektrane dramatično poskupjele, baš kao i troškovi izvođenja radova, finansiranja i osiguranja projekata. I dalje postoje veliki problemi u lancu snabdijevanja. Sve to ukazuje da će investitori imati računicu da učestvuju na aukcijama samo ako Vlada Srbije ponudi dovoljno atraktivnu i kompetivnu cijenu. Nažalost, propustili smo period kada je cijena investicija u OIE bila niska, u tom periodu nije bilo izgradnje i sada se, kao i investitori u većini evropskih zemalja, suočavamo sa poteškoćama i finansijskim izazovima. To pokazuje i poslednji izvještaj WindEurope koji kaže da je u 2022. godini u industriju energije vjetra investirano svega 17 milijardi za 16 GW novih vjetroelektrana, što je najmanja investicija od 2008. godine. Da bi se dostigli energetski i klimatski targeti neophodno je da se u Evropi godišnje instalira 30 GW vjetroelektrana, što je u trenutnim okolnostima gotovo neizvodljivo.

- Svi smo svjesni da je preuzimanje balansne odgovornosti neminovnost i naši članovi se godinama spremaju za tu vrstu obaveze. Ovako nešto za sve aktere iz predmetne oblasti nije iznenađenje već logičan sljed u postupku usaglašavanja naše regulative sa evropskom praksom i regulativom. Smatramo pozitivnim zadržavanje prioritetnog pristupa za elektrane manjih snaga, čime će se investitori motivisati da nastave da razvijaju i "manje" projekte. Izgradnjom prije svega solarnih elektrana na zgradama, kućama i na manje prisupačnim lokacijama obezbjeđuje se povećanje energetske efikasnosti kojoj svi stremimo. Jasno je koliki je doprinos svake od pojedinačnih elektrana iz obnovljivih izvora, jer će svaki instalisani megavat uspješno zamijeniti i smanjiti proizvodnju električne energije iz termolektrana, što i jeste naš krajnji cilj - korišćenje energije iz čistih obnovljivih izvora, za zdraviji život svih nas.

- Izmjene Zakona predviđaju ograničenje snage kupaca proizvođača na 5 MW za pravna lica, odnosno 10,8 kW za domaćinstva i potekle su od operatora distributivnog sistema električne energije. To ograničenje je uzrokovao veliki broj zahtjeva (čak 2 GW) potencijalnih prozjumera za priključenje. Nažalost, kao i na prenosu u slučaju velikih elektrana snage veće od 10 MW, tako su se u sistemu prozjumera pojavili neosnovani zahtjevi koji su preopteretili Elektrodistribuciju koja je tražila ograničenje. Protiv ovoga su se pobunile brojne ogranizacije i kompanije koje smatraju da se koncept prozjumera obesmišljava, naročito u dijelu industrije imajući u vidu potrebe fabrika i industrijskih postrojenja koje na svojim krovovima žele da proizvode električnu energiju za svoje potrebe. Na energetskom panelu konferencije Zapadni Balkan-Španija koji sam moderirala, od predstavnika Ministarstva rudarstva i energetike smo ekskluzivno čuli da će Ministarstvo uvažiti brojne molbe i zahtjeve i da će naći neko prelazno rješenje kako bi zadovoljili i operatora distributivnog sistema i potencijalne prozjumere.

Svakako se mora naći i neko trajno rješenje. Mi smo o ovoj temi diskutovali sa predstavnicima NALED-a, koji su željeli da čuju mišljenje naših članova i potencijalna rješenja. Čini se da je predlog koji je izneo Miloš Kostić, direktor kompanije MT Komex koja je redovni član Udruženja OIE Srbija i lider u sektoru solarne energije, da se uvedu bankarske garancije velike vrijednosti i za prozjumere koji se obraćaju operatoru distributivnog sistema za priključenje, najracionalniji. Naravno, to bi se odnosilo na pravna lica, a ne na domaćinstva.

- Kao što smo već pomenuli, tu su i podzakonska akta, zatim održavanje aukcija. Naravno, očekujemo i usvajanje trogodišnjeg plana za aukcije, kao i Integrisanog nacionalnog plana za klimu i energetiku koji će definisati koliko električne energije iz obnovljivih izvora Srbija želi i planira do 2030. godine. Kao Udruženje, aktivno ćemo učestvovati u tim procesima. O tome će se diskutovati tradicionalno na našoj konferenciji OIE SRBIJA 2023, koja će biti održana 14. septembra, a svakako pripremamo i niz drugih događaja u koje ćemo uključiti sve važne činioce društvenog života. Ostajemo sinergija dobre i obnovljive energije.