NavMenu

Radomir Maksimović, osnivač Ramax Fashion Company - Ne takmičimo se sa jeftinom internet prodajom, uvijek će biti kupaca za kvalitet

Izvor: eKapija Srijeda, 11.09.2024. 15:56
Komentari
Podeli
Kad imaš želju i kreneš ka cilju, svaki cilj je dostižan - Rade Maksimović (Foto: Ramax)Kad imaš želju i kreneš ka cilju, svaki cilj je dostižan - Rade Maksimović
U vrijeme kada je svet zahvatila poplava online kupovine, uglavnom jeftine garderobe, pogotovo od dolaska poznatih internet prodavaca Ali Expres, Temu, a uskoro i Shein-a, rad i opstanak tekstilne industrije u Srbiji, čini se, nikad nije bio teži. Dok se jedni u lancu snabdijevanja repromaterijalima jedva snađu za kvalitetan materijal po ceni od 5 evra za jednu majicu, drugi već gotovu majicu prodaju za manje od dva evra. Međutim, sa optimizmom i žarom ka delatnosti kojom se već pola vijeka bavi, Radomir Maksimović (72), osnivač i direktor Ramax Fashion Company iz Požege, kaže u razgovoru za eKapiju da nema odustajanja, a uostalom, kako se dalo zaključiti iz našeg razgovora, on i svi ti jeftini lanci online prodaje jednostavno ne igraju u istoj ligi.

Jedna od radnji lanca Ramax (Foto: Ramax)Jedna od radnji lanca Ramax


- Uvijek će biti kupaca koji kupuju kvalitetnu garderobu. I to su ljudi koji se nama vraćaju i po 20 godina. Oni prepoznaju kvalitet i spremni su da za njega plate više. Naravno da se na naše poslovanje odrazilo sve to sa masovnom online kupovinom iz Kine, ali da li možete da zamislite nekog direktora, menadžerku, poslovne ljude da se oblače na taj način? Ne. Ja sam rekao i sinovima, koji su ostali u ovom poslu, nema odustajanja. Prilagođavaćemo se, ali od kvaliteta nećemo odstupati. Uostalom, zar su samo Italijani stvoreni da kreiraju modu? Armani je čovjek kao i mi, a kad se brend "Armani" ili "Lacoste" bude zatvorio, i mi ćemo - kaže na početku razgovora za eKapiju Rade, kako ga većina poznanika i partnera u zemlji, ali i u svijetu poznaje.


"Inficirao" se modom još kao dijete

A Radetova poslovna priča, kako on kaže u razgovoru sa eKapijom, jeste priča o jednom snu, u kojoj se već u trećoj godini svog života Rade "inficirao" krojenjem, šivenjem i modom. I bukvalno.

- Otac je pedesetih godina, kada se vratio iz rata, otvorio svoju krojačku radionicu u Užicu i ja sam tu, igrajući se sa tri godine oko njegove mašine, prešio sebi prst. I taj prst mi se inficirao. I eto, nekako simbolično, ja sam se tog trenutka inficirao modom. Prvo nisam htio da se bavim time, svi smo tad bježali od zanata, ali... posle sam završio i srednju tekstilnu školu u Užicu. I onda me je sa 19 godina otac poslao na dalje učenje krojačkog zanata u Pariz. Tada je taj posao tamo bio dobro plaćen, a i mogu da kažem da sve što sam o tom zanatu naučio, naučio sam tamo za tih godinu dana boravka u Parizu - navodi Rade.

Tamo je, kako priznaje, vidio i da taj zanat donosi i neke druge lijepe stvari.

- Moj ujak je kao radio kao pomoćnik kod jednog francuskog kreatora i tamo vidim kako oni kreiraju mantil za Brižit Bardo. I posle mislim, pa ovaj posao donosi i neke druge stvari - kad bih ja u životu upoznao Brižit Bardo? A onda, kad sam završio tih godinu dana zanata tamo, pomislio sam, što bih ja to radio tamo za Francuze kad mogu to isto raditi i kod nas, i vratim se - nastavlja naš sagovornik svoju poslovno-životnu priču.

Znanje iz Pariza u srcu Požege (Foto: Ramax)Znanje iz Pariza u srcu Požege


Vrijeme zabrana

U to vrijeme, prema njegovim riječima, u Jugoslaviji nije bilo uslova za dizajniranje i pravljenje odjeće. Tada su postojali veliki društveni sistemi, giganti u tekstilnoj industriji i nije bilo ni zakonski moguće da se baviš proizvodnjom konfekcije kao mali privrednik, niti su se mogli tek tako nabaviti materijali.

- Mi smo u to vrijeme mogli samo da nudimo krojačke usluge. I ja prelazim iz Užica u Požegu i otvaram malu krojačku radnju. Tad počinjem da eksperimentišem, da nešto kreiram i sve krijući, jer to jednostavno nije bilo dozvoljeno. Kad sam prvi model izbacio u izlog, imao sam problem sa inspekcijom. Posle toga, 80-ih godina, održan je prvi sajam male privrede, baš u Užicu, tada počinju i modne revije i ja tada počinjem da radim već ozbiljnije posao dizajniranja i proizvodnje odjeće - kaže Rade.


Jedan sto, jedne makaze i jedan metar

Krenuvši od jednog stola, jednih makaza, jednog metra, Radetova proizvodnja raste, a sa njom i priznanja, revije, prepoznatljivost širom regiona i, što je našem sagovorniku najvažnije, poštovanje kupaca. Danas Ramax čini oko 50 zaposlenih, među njima 5 inženjera tekstilne industrije. A među njima su i Radetova dva sina - Nikola (44), koji je danas profesor na Višoj tekstilnoj školi u Beogradu i koji zbog obaveza i u porodičnoj firmi živi na relaciji Beograd-Požega, i mlađi Vuk (22), koji je takođe jedno vrijeme radio u Beogradu, ali se vratio, kako kaže Rade, na "svoje", u očevu firmu.

Iako trke sa cijenama u onlajn prodavnicama sa Istoka nema, niti Rade želi da se takmiči u toj igri u kojoj svakako korisnici nisu isti, ovaj posao ipak mora da se osavremenjuje i moraju da se prate tokovi i tu je, prema Radetovim riječima, sin Nikola bio zadužen za uvođenje novih tehnologija i praćenje inovacija na tržištu. Jedna od njih je svakako i internet prodavnica, međutim, kako naš sagovornik kaže, odjeću sa Ramax znakom i dalje više kupuju ljudi koji kupovinu obavljaju uživo.


Kežual-poslovni stil

- Sigurno da 10-20% naše prodaje ide onlajn, ali nismo tu statistiku precizno ni vodili jer kod nas dolaze da se obuku oni ljudi koji vole da opipaju materijal, da vide kako to stoji, da osjete materijal na koži. Dešava se da ga na kraju kupe onlajn, ali samo zato što u radnji gdje su ga probali i vidjeli uživo nema odgovarajuće veličine, pa ga naruče tim putem. Ali i dalje većina naše prodaje se obavi licem u lice, jer su naši kupci oni koji imaju stil, razumiju modu, prepoznaju kvalitet i biraju neki kežual-poslovni stil. A kada ti kupci uporede cijene sa, recimo, Max Marom, oni vide da je ženski komplet kod nas ipak pet puta jeftiniji, a nismo lošiji - navodi Rade.

Kreacije koje uvijek nađu put do kupaca (Foto: Ramax)Kreacije koje uvijek nađu put do kupaca


Inače, među dvadesetak radnji u kojima se nude komadi odjeće sa znakom Ramaxa nijedna, nekim čudom, nije u Beogradu. Zapadna Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora najveća su tržišta Ramaxa.


Tržni centri i mali proizvođači

- Dok nisu počeli da se otvaraju tržni centri, imali smo brojne radnje u glavnom gradu, ali njihovim otvaranjem, mali proizvođači su jednostavno morali da se povlače. Ipak, to ne znači i povlačenje iz ovog posla. Nema odustajanja. Prilagođavaćemo se, uvodićemo inovacije, ručni rad, ali siguran sam da će uvijek biti kupaca za kvalitetnu odjeću. Vjerujem da je svaki cilj dostižan, samo treba krenuti ka tome. I treba imati ljubav ka onome što radiš. Tada ništa nije neostvarivo. Na cilj se stiže sigurno - uvjeren je Rade, koji je najviše ponosan zbog toga što je sve što je napravio zapravo napravio svojim radom.

Ne postoji nijedan drugi posao, kako kaže, kojim bi se bavio i posebno mu je drago što je i decu u to uveo.

- Evo kod nas u firmi još čuvamo očev ugovor sa nekim radnikom iz 1951. godine. Koliko danas firmi u Srbiji posluje koje su neku porodičnu djelatnost započeli prije 70 i više godina. Ne bih mogao da zamislim da se bavim ijednim drugim poslom, a evo, drago mi je da su i djeca izabrala da budu u tome - kaže Rade.

I pored očiglednog ponosa zbog nastavka porodične tradicije i opiranju raznim vjetrovima koji nailaze u ovoj djelatnosti, Rade se raduje i nekim malim sitnim stvarima.

Ljubav utkana u svaki komad Ramaxa (Foto: Ramax)Ljubav utkana u svaki komad Ramaxa


Jedna dama i Via del Corso

- Iako mi živimo od prodaje, ja sam više srećan kad napravim dobar komad odjeće nego kad ga prodam. A jedna od stvari koje ću se uvijek sjećati jeste kad sam nekom prilikom putovao u Italiju, odakle i danas, pored još nekih zemalja, nabavljam materijale. Šetao sam ulicom Via del Corso i razgledao izloge, a ispred mene je hodala lijepo obučena, dotjerana dama, sa dobrom tašnom, cipelama, i kad je zastala kod jednog izloga, zastao sam i ja da vidim kakve stvari zanimaju damu koja ima takav stil odevanja. I u tom trenutku sam primetio Ramax dugme na njenom mantilu. Nema riječi kojom bih opisao moja osjećanja tada - završava Rade koji još dugo namjerava da živi svoj san.

Danijela Stanimirović-Gavrilov
Šta imamo u krugu od:
1 km
2 km
3 km
5 km
10 km
15 km
Fotografije:
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.