Da li Rusi prodaju svoje nekretnine na primorju?

U poslednje vrijeme mediji su često izvještavali o tome da ruski i ukrajinski državljani prodaju svoje nekretnine na crnogorskom primorju, navodno ispod cijene. Imajući u vidu konflikte i nedavni egzodus stanovništva, djeluje da motivi moraju biti političke prirode. Ipak, Rusi i Ukrajinci su do 2014. godine imali ubjedljivo najveću kupovnu moć na primorju, te se mora postaviti pitanje koliko su tvrdnje o povećanoj prodaji i niskim cenama utemeljene.

Kakva je situacija na tržištu u 2024. godini i odakle dolaze spekulacije, istražujemo u nastavku.

Ivan Dašić iz agencije za nekretnine Montenegro Prospects koja uspješno posluje već 20 godina, demantuje tvrdnju o pojačanoj prodaji nekretnina u vlasništvu Rusa i Ukrajinaca, navodeći da je ona neosnovana. Stopa prodaje ostala je stabilna, slična onoj iz prethodnih godina, a nema dokaza koji bi potvrdili tvrdnje o prodaji nekretnina ispod tržišne vrijednosti.

Šta više, Vladislav Maslenikov, ruski ambasador u Crnoj Gori, nedavno je saopštio da je, uprkos crnogorsko-ruskim odnosima koji su trenutno na najnižoj tački još od početka diplomatskih odnosa ove dvije zemlje, u prvih pet mjeseci 2024. godine u crnogorsku ekonomiju investirano čak 54 miliona evra od strane Rusa. Prošle godine u ekonomiju Crne Gore je uloženo 112 miliona ruskog novca, a 250 hiljada ruskih turista boravilo je u Crnoj Gori.

Najveći dio tog novca investiran je upravo u nekretnine, a Rusi su i danas drugi najveći investitori u zemlji.

Analize i iskustva domaćih agencija za nekretnine pokazuju da cijene nekretnina koje su prodavali Rusi i Ukrajinci nisu odstupale od cijena koje su postizali rezidenti, kao ni vlasnici drugih nacionalnosti poput Srba, Makedonaca ili Bosanaca, i definitivno nisu bile niže od realne vrijednosti.

Ono što se jeste događalo poslednjih godina, odnosno otkako je počeo rusko-ukrajinski konflikt, je to da su zbog otežanog transporta i nedostatka direktnih letova za Crnu Goru neki državljani Rusije, uglavnom ljudi u poznijem životnom dobu, prodavali svoje nekretnine jer im je pristup njima postao otežan.

Naime, putovanje je postalo teže i komplikovanije, iziskujući veći utrošak energije i sredstava kako bi se prebacili do Crne Gore. Jedini put avionom bio je moguć preko Beograda, Istanbula ili Ankare, a avionske karte dva do tri puta skuplje. Ove okolnosti su neke Ruske državljane navele da svoje nekretnine na primorju prodaju, ali je broj ovakvih pojedinaca bio neznatan.

Drugi motiv koji se može razmatrati u kontekstu povećane prodaje jesu sankcije uvedene od strane Crne Gore za Ruske državljane koje su dovele do otežanih bankarskih transfera. Mnoge banke odbijale su transfere ka Rusiji, čak i građanima koji nisu ni na koji način povezani sa režimom, iako u sankcijama koje je Crna Gora uvela kao jedan od uslova za pristupanje EU, nema govora o ovoj temi.

Međutim, dosta ruskih državljana koji su rezidenti zapadno-evropskih zemalja, bez ikakvih problema nastavilo je da kupuje nekretnine u Crnoj Gori, preko inostranih banaka.

Velikom broju Ruskih i Ukrajinskih državljana koji je od početka konflikta u Ukrajini do danas prošao kroz Crnu Goru ona je bila samo usputna stanica. Oni su uglavnom iznajmljivali nekretnine i ostajali kraći vremenski period, a potom odlazili u Srbiju, zapadno-evropske zemlje ili SAD.

Srbija jeste stekla status najprijateljskije zemlje zbog čega su Ruski državljani tamo toplo dočekani. Međutim, uprkos percipiranju Crne Gore kao "neprijateljski" nastrojene i okrenute zapadu zbog uvođenja sankcija, svakodnevica ruskih građana u Crnoj Gori je nepromijenjena. Oni i Ukrajinci, doživljavaju u Crnoj Gori isti tretman kao i pripadnici svih ostalih nacionalnosti, a politička previranja nisu ni na koji način ugrozila njihov kvalitet života ni poslovanja.

Glavni razlog zbog kog se veći broj Rusa odlučuje za odlazak u Srbiju su povoljniji uslovi za dobijanje privremenog i stalnog boravka. U Crnoj Gori se po kupovini nekretnine može podnijeti zahtjev za privremeni boravak u trajanju od jedne godine. U Srbiji se, po kupovini može podnijeti zahtjev za boravak od tri godine.

Isto tako, nakon 5 godina produžavanja privremenog boravka, u Srbiji se može aplicirati za državljanstvo, što je u Crnoj Gori slučaj tek nakon 10 godina uzastopnog produžavanja privremenog boravka.