Kako da povećamo izvoz sira u Evroazijsku uniju?

Srbija godišnje u Rusiju izveze sira u vrednosti od 12 mil USD, a postoji šansa da se ovaj rezultat i poveća. Ukoliko uspemo da i polutvrde i tvrde sireve oslobodimo carine i ograničenja za izvoz u Evroazijsku uniju, vrednost izvoza samo ovih vrsta visoko kvalitetnih mlečnih proizvoda mogao bi da dostigne dodatnih 5 mil USD godišnje, kaže za "Politiku" Dejan Delić, koordinator Centra za saradnju sa Ruskom Federacijom pri PKS.

Nekoliko domaćih kompanija u ovom trenutku izvozi sireve, a među njima su "Šabačka mlekara", "Imlek" i "Kuč", dok je još nekoliko manjih proizvođača dobilo dozvole i kreće sa prodajom mlečnih proizvoda na ovim tržištima. Bilo bi značajno da uspemo da i posebne vrste sireva oslobodimo troškova od oko 15%, koliko iznosi carina, i omogućimo im da budu konkurentni, ističe Delić.

Potpisivanjem Evroazijskog trgovinskog sporazuma, osim Rusije, u koju su ovdašnji proizvođači izvozili, otvaraju se i nova tržišta Belorusije, Kazahstana, Jermenije i Kirgizije, koja mogu da donesu nove poslove. Ovo je trenutno odlična prilika za proizvođače specijalnih vrsta sireva koji sada nisu konkurentni na ruskom tržištu, a dobro su prihvaćeni kod tamošnjih potrošača.

Agrarni analitičar Vojislav Stanković kaže da naše mlekare, zbog situacije na domaćem tržištu i male kupovne moći, imaju ogromne zalihe polutvrdih i tvrdih sireva i muče se da ih plasiraju. Zato bi imali veliku šansu, a izvoz bi, dodaje, mogao da se poveća i više od pet miliona dolara koliko očekuju u PKS.

– Nije preambiciozno ako kažem i do 10 mil USD. Mimožemo biti konkurentni sa tim proizvodima, naravno ukoliko sankcije prema EU ostanu na snazi. Zato bi i trebalo da iskoristimo sve pogodnosti koje nam sesada nude prema tržištu Ruske Federacije – kaže sagovornik "Politike".

Srbija, kako objašnjava, nije iskoristila u potpunosti šansu ni sa belim sirevima za koje je tržište Rusije zahvalno. Međutim, trebalo bi standardizovati tu proizvodnju i omogućiti isti kvalitet, jer bi na taj način proizvođači lakše nalazili kupce.

– Zalažem se za formiranje klastera proizvođača koji bi imao direktne veze sa tržištima na koja plasiramo robu. Čak i u Srbiji često nemamo isti kvalitet sira jednog proizvođača. To je problem, naročito kada je reč o izvozu – kaže Stanković i dodaje da imamo veliki potencijal u ovoj proizvodnji.

U industrijskim pogonima i mlekarama zapošljavamo oko 4.300radnika. Imamo veliku proizvodnju mleka koje u ovom trenutku vredi 434 mil USD.

– Tu je i raspoloživi stočni fond sa kojim bismo lako mogli da podignemo proizvodnju mleka sa sadašnjih 1,5 na čak dve milijarde litara –dodaje Stanković.

Jedan od izvoznika sira na tržište Rusije kompanija"Beocapra", iz Kukujevaca kod Šida, specijalizovana je za proizvode od kozjeg mleka. Njihovi ekstramasni kozji sirevi sa plesnima u našoj maloprodaji koštajuod dve do 3.500 dinara, dok su na ruskom tržištu među najcenjenijim i prodaju se do 50 evra za kilogram. Vest o proširenju liste zemalja u koje bi ovaj proizvođač mogao da plasira robu potpisivanjem evroazijskog sporazuma o slobodnoj trgovini je, kažu za "Politiku", ipak malo precenjena.

– Tako je generalno sa izvozom prehrambenih proizvoda u Rusiju. Bojim se da će ukidanjem sankcija između Evropske unije i Rusije izvoznicima iz Srbije pasti promet sa Rusijom. Sa druge strane, kod njih je pao standard i ljudi kupuju manje, a kada je takva ekonomska situacija kupci se najpre odriču skupljih proizvoda, među kojima su i naši – kaže za "Politiku" Srđan Kovačević, jedan od vlasnika "Beocapre".