Za poreznike šupe i kotlarnice vrede kao garaže

Porez na šupe, kotlarnice, podrume, bazene, bunare u dvorištima kuća od ove godine se plaća kao porez na garaže. Obveznici koji su do sada plaćali porez na pomoćne objekte plaćaće uglavnom manji iznos. Ali moraju da podnesu novu poresku prijavu.

Rok za prijavljivanje, kako za njih tako i za one koji do sada nisu plaćali porez na pomoćne objekte, istekao je 31. januara. Ovaj porez za one koji nisu do sada plaćali može biti utvrđen i za prethodne godine, u skladu sa zakonskim rokovima zastare, što znači za prethodnih pet godina.

Obračunavanje poreske osnovice za pomoćne objekte prema tržišnoj vrednosti garaža je predviđeno Izmenama zakona poreza na imovinu koje se primenjuju od ove godine. Za ovogodišnji obračun posmatraju se kupoprodajne cene garažnih mesta u 2020. godini.

Prema podacima Republičkog geodetskog zavoda garažna mesta u Beogradu su plaćana od 1.000 evra na Voždovcu i Zemunu do 38.000 EUR na Savskom Vencu. U Novom Sadu garažna mesta su postizala cene u rasponu od 1.000 do 27.000 EUR. Niš je bio znatno jeftiniji i cene garaža su se kretali od 700 do 8.400 EUR, a tu je negde i Kragujevac – od 1.000 do 7.000 EUR.

Rekordnu cenu prošle godine je postigla jedna garaža na Kopaoniku koja je prodata za 90.000 EUR, odnosno 3.300 evra po kvadratnom metru. Poresko oslobađanje važi za obveznike kada ukupna osnovica za sve njegove nepokretnosti ne prelazi 3.400 EUR.

Nina Ilić, vršilac dužnosti načelnika Uprave za finansije grada Niša, objašnjava da je do sada porez za pomoćne objekte obračunavan po ceni glavnog objekta. Ako su objekti uz poslovni prostor porez za njih se plaćao po ceni kvadratnog metra poslovnog objekta. A ako su uz kuću, poreska osnovica je obračunavana po ceni stambenog prostora. Ona kaže da do sada u Nišu nijedan bazen nije oporezivan, ali jesu šupe, kotlarnice i drugi pomoćni objekti.

– Zakonom je propisano da svi moraju da podnesu poreske prijave. Ukoliko imamo podatke, po službenoj dužnosti ćemo obračunavati porez. Za one koji su već plaćali porez na pomoćne objekte prema ceni glavnog objekta, te ispravke mogu da se rade i kroz žalbu. Ukoliko prethodnim popisom nije naznačeno da je nešto pomoćni objekat poreski obveznik treba naknadno da podnese poresku prijavu. Građani se uglavnom nisu odazvali pozivu. Porez može da se zaračuna i za pet godina unazad ako prethodno nije prijavljivan - kaže Ilićeva.

Jelena Holcinger, stručnjak na švajcarskom programu "Reforma poreza na imovinu" naglašava da građani plaćaju porez na imovinu na nepokretnosti koje imaju u svom vlasništvu, znači za bilo koju nepokretnost, pa i za pomoćne objekte. Ali, za pomoćne objekte koji su u svrsi poljoprivredne proizvodnje (ambari, svinjci, pušnice, kokošinjci) što je najčešća situacija na terenu u velikom broju lokalnih samouprava, ovaj porez se ne plaća.

Prema njenim rečima, lokalne poreske administracije već duži niz godina ulažu značajne napore da u što većoj meri ažuriraju baze podataka kako bi evidencija bila što tačnija.

– Građani imaju i pravo i obavezu da obaveste nadležne lokalne poreske administracije o promenama koje su nastale nad nepokretnostima (kupoprodaje, proširivanje i nadogradnja objekata, rušenje i sl.) a u svrhu utvrđivanja poreza na imovinu. Kako se često ove promene ne prijavljuju, lokalne poreske administracije, bez obzira na to o kojoj vrsti nepokretnosti je reč, porez utvrđuju na osnovu podataka iz službenih evidencija, na primer postupka legalizacije, popisa i sličnog – navodi Holcingerova.