Admir Čavalić, ekonomski analitičar - Najavljena poskupljenja struje bi ugasila 15% kompanija

Čavalić, između ostalog, govori i o uticaju političke situacije u zemlji na poslovni ambijent i na privlačenje stranih investitora, kao i na pad kreditnog rejtinga BiH.

- Moguće je da će do pada kreditnog rejtinga doći u 2022. godini. To nije isključivo razumijevajući da je to izborna godina i moja procjena je da će vjerovatno od proljeća ili najkasnije od ljeta još krenuti zaoštravanje političkih odnosa, potpune blokade na svim nivoima vlasti, kao i maksimizacija političkog konflikta što može dovesti do niže ocjene kreditnog rejtinga - istakao je Čavalić za Capital.

- Dobra stvar je, paradoksalno, nedjelovanje. To konkretno znači, da za razliku od nekih drugih zemalja koje su možda i pretjerale sa "lockdownom" i slično, a to nije donijelo rezultate u kontekstu broja zaraženih i broja umrlih, BiH zbog kompleksnog decentralizovanog uređenja zemlje nije uspjela da nametne takve mjere. Mislim da se to iz perspektive 2021. očitovalo kao dobra stvar u kontekstu ekonomije, a zdravstveno se pokazalo da se ne zna da li to uopšte daje rezultate izuzev ekstremnih primjera poput Novog Zelanda i Australije koji imaju poptuni "lockdown". Dobre stvari su se odnosile i na određene mjere po pitanju privremenih olakšica u vidu plaćanja određenih poreza na entitetskom nivou ili po pitanju izmirenja renti na nivou jedinica lokalne samouprave. Loša je činjenica što zbog decentralizovanog uređenja nismo mogli sistemski djelovati u smislu "lockdowna", ali nije bilo ni strateške orijentacije po pitanju ekonomskih mjera. Svi grant programi, podsticaji, korona paketi, sve se to donosilo bez bilo kakvog strateškog usmjerenja i plana. Niti se znalo šta se želi postići, niti koji su to indikatori i efekti kojima bi se mjerila uspješnost. Propustili smo šansu i da radimo na digitalnoj transformaciji naše privrede. Nismo naučili mnogo od naših grešaka i propustili smo priliku da provedemo bilo kakvu strukturnu ekonomsku reformu što nije dobro.

- Na osnovu ovog tempa rasta od 3% – unapređenja performansi po pitanju izvoza, industrijske proizvodnje i slično, mislim da će to biti kraj 2023. godine. Neka procjena glasi da mi gubimo tri godine zbog postojeće krize, ali to je nezahvalno prognozirati budući da se pojavljuju ovi novi sojevi i ne znamo šta će biti u 2022. godini, vrlo je neizvjesno.

- Mislim da hoćemo, to čak nije ni budućnost, to se već dešava na terenu. SNS fondacija je objavila tri izvještaja gdje smo zabilježili jasan rast industrijske proizvodnje i jasan i nevjerovatan rast izvoza. Za prvih deset mjeseci ove godine izvoz BiH je prestigao izvoz iz 2019. godine koja je inače bila rekordna godina po pitanju ekonomskih performansi, što znači da su izvoznici u BiH već prepoznali tu paradigmu ekonomskih odnosa i vrlo brzo su se adaptirali i prilagodili u vlastitu ponudu i iskoristili izvozne potencijale, prije svega tržišta zemalja EU. Naš izvoz i jeste EU izvoz, to treba naglasiti, podržati, intenzivirati i mislim da i naredna godina daje optimizam da će se vjerovatno povećati izvozne aktivnosti.

- Politička situacija utiče na dva načina. Prvi je indirektni u smislu da kreiranje političkih konflikata i tenzija narušava imidž BiH kao zemlje za investicije što znači da se indirektno tjeraju investitori i smanjuju se naši investicioni kapaciteti, naglašavaju se politički, pravni i ekonomski rizici unutar BiH što nije dobro i to se indirektno reflektuje na direktne strane investicije. Ako se uporedimo sa zemljama regiona, vidjećemo da značajno zaostajemo. Srbija je šampion po pitanju privlačenja direktnih stranih investicija, a s druge strane BiH zaostaje, obično zauzima predzadnje mjesto. To je evidentno unazad desetak godina. Direktni uticaji političke situacije se odnose na konkretne blokade. Imate, na primjer, blokadu državnog nivoa što dovodi do toga da nismo funkcionalni kako budžetski, tako i generalno. To znači da BiH ne može da odgovori na zahtjeve određenih investitora ili na određene potrebe ekonomije ili, sa druge strane, možete imati opstrukcije na lokalnom nivou vlasti, kantonalnom, entitetskom ili slično. Brojni privrednici su prijavljivali te slučajeve i navodili to kao razloge zašto odustaju od investiranja. Dakle indirektno u smislu imidža i percepcija, a direktno u smislu blokada.

- Moguće da to možemo očekivati u 2022. godini. To nije isključivo razumijevajući da je to izborna godina i moja procjena je da će vjerovatno od proljeća ili najkasnije od ljeta krenuti zaoštravanje političkih odnosa, potpuna blokada na svim nivoima vlasti, maksimizacija političkog konflikta, a sve zbog kreiranja pretpostavki za jednu dobru izbornu kampanju i za održavanje izbora i eventualno pobjedu određenih političkih opcija. Nakon izbora će vjerovatno doći, ako uzmemo u obzir istorijsku analizu naše politike, do stabilizacije situacije, ali zapadamo tu u zamku da dobijemo nižu ocjenu kreditnog rejtinga. Ne vjerujem da će biti neki drastičan pad, ali jeste realna opcija i realan rizik.

Posljednji u nizu događaja u BiH su poskupljenja i najave poskupljenja energenata u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Kako će se, po vašem mišljenju, domaće firme izboriti u vrijeme energetske krize? Koliko će to uticati na konkurentnost domaće proizvodnje i proizvoda koje izvozimo?

- Imaće značajan uticaj na konkurentnost, posebno za kompanije koje imaju značajnu zavisnost o određenim energentima, na primjer o električnoj energiji. Ovo što se desilo u FBiH sa prijedlogom novih ugovora je bilo na granici incidenta. Ako bi se zaista realizovao rast cijene električne energije od 100, 200 ili 300 odsto kao što se spominjalo, to bi automatski značilo gašenje značajnog broja domaćih kompanija, otprilike nekih deset do 15 odsto njih bi se privremeno ili trajno ugasilo, jednostavno ne bi bili konkurentni na tržištu, čak bi nestao taj profitni motiv, a ako nema mogućnost za neki profit, onda kompanija nema razloga za postojanje. Mislim da će zbog toga doći do racionalnijeg rasta cijena električne energije. Kada govorimo o Elektroprivredi BiH, ja očekujem maksimalno do 30 odsto. Idealno bi bilo da to bude do deset odsto, na taj način se minimizira šteta po privredu. 20 odsto je kompromisno rješenje, to hoće privrednici, a do 30 odsto – mislim da je to granica iznad koje se ne smije ići jer sve preko toga nema pretpostavki za konkurentnost.

- Uslov svih uslova je Zakon o elektronskom potpisu, odnosno implementacija tog zakona koji je malo i arhaičan, zastario. To podrazumijeva i politički konsenzus na nivou države, da se odblokiraju mehanizmi tog zakona i da se taj zakon unificira, standardizuje i u potpunosti implementira na nivou BiH. Naravno, entiteti to pokušavaju da urade, ali nema nekog posebnog napretka po tom pitanju. To se treba raditi na nivou BiH i završiti tu priču. Kada se taj Zakon implementira stvoriće se brojne pretpostavke za potpunu digitalnu transformaciju naše privrede, prije svega javne uprave. To bi znatno unaprijedilo finansijski sektor jer banke unutar svoje bijele knjige to navode kao broj jedan reformu. To bi svakako život građana učinilo lakšim, a posebno privrednika u smislu registracije, vođenja biznisa, ispunjavanja obaveza prema državi i uopšteno poslovanja. To bi nas značajno učinilo konkurentnim i mislim da nam tu zemlja uzor treba biti Estonija koja je lider po pitanju tih procesa.