SET 2022: Izazovi dekarbonizacije regiona - Trgovina emisionim jedinicama može biti šansa

Studija koju je radila Energetska zajednica (EZ) EU pokazala je da je ostvariv cilj da se do 2050. godine u EU uspostavi nulta emisija C02, ali se to mora raditi postepeno i bez većih lomova, istakla je Milka Mumović, ekspert za energiju u EZ na početku panela o dekarbonizaciji na Samitu energetike Trebinje 2022.

- Mi smo tu postepenost razradili, pozvali aktere, proizvođače koji koriste ugalj i ostale. Prvi korak je da se sagleda kolike su to emisije C02, treba usvojiti nekoliko akata koji se tiču praćenja, izvještavanja i verifikacije emisija C02 iz proizvodnih postrojenja. Očekujem da ćemo predviđene dokumente usvojiti ove godine na ministarskom vijeću, a mi u međuvremenu po planu Studije moramo da počnemo da računamo internacionalizaciju troškova zagađenja, da to obračunamo kao stvarni trošak koji će zagađivač da plati - istakla je Mumović.

Ukoliko se ne dobije izuzeće za primjenu Carbon Border Adjustment Mechanism-a (CBAM) za zemlje Zapadnog Balkana, kaže ona, onda nema integracije sa jedinstvenim tržištem struje. Ako region ispuni određene uslove, biće izuzeća.

Ovo pitanje je vrlo kompleksno za zemlje Zapadnog Balkana, ako se uzme u obzir visoki procenat proizvodnje struje iz uglja, pa zato slijedi mukotrpan posao za državnu administraciju - da vidi kako može da se uklopi u zadate rokove i ono što je predviđeno Sofijskom deklaracijom

Branka Knežević, šef odsjeka za primarnu energiju i politiku u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kaže da su oni svojevremeno imali tehničku asistenciju Sekretarijata EZ i Svjetske banke, pa su zajedno sa Sekretarijatom radili Mapu puta, i uz tu mapu bi uveli šemu cijene C02, i trgovanje emisijama u BiH.

- Izrađen je prvi nacrt po kojem bi ovaj model trebalo da imamo do januara 2026. Prva aktivnost koju ćemo realizovati je da do kraja ove godine pripremimo detaljnu informaciju o modelima trgovanja emisijama i pošaljemo je ka Savjetu ministara BiH.

Cilj Mape puta je, kako je navela Knežević, da se razmotre i isplaniraju načini po kojima će se model EU u trgovanju emisija uvesti u BiH i onda odredi i cijena C02.

- U ovom procesu smo imali saglasnost svih institucija sa nivoa BiH, i sa entiteta. Uvođenjem ovog sistema želimo izbjeći to oporezivnaje prekogranične emisija ugljen dioksida, a koje je u junu prošle godine najavljeno u EU - rekla je Knežević.

Vladimir Durutović, direktor Direktorata za energetiku i energetsku efikasnost u Ministarstvu kapitalnih investicija Crne Gore, želio je da istakne da se mehanizam može i zloupotrijebiti, što se desilo u toj zemlji. Mehanizam, kako je naveo, nije loš, ali ni uvođenje nije cilj sam po sebi. Cilj je da se od emitera dobiju neka finansijska sredstva i da se ona kasnije ulože u energetsku efikasnost, OIE i ostale zelene projekte.

Privreda Crne Gore je u energetskom smislu oslonjena na TE Pljevlja, KAP i nikšićku Željezaru, koja je po emisiji C02 deset puta manja od prva dva činioca.

- Način sporovođenja tog mehanizma je jako bitan, i Crna Gora nije protiv njega, ali svaka zemlja mora uvažiti svoje specifičnosti i posebnosti. Mi naše posebnosti znamo, mali smo u ovom cjelokupnom procesu, i naš fokus je sada na TE Pljevlja. Vjerujem da ćemo ga uspješno riješiti i ostvariti bolju ekološku situaciju - istakao je Durutović.

Imajući u vidu da Elektroprivreda RS dobija struju 55% iz termoblokova, a 45% iz vode, onda je jasno da je njeno opredjeljenje da ide ka ulaganju u OIE, i da svoj sistem osigura i održava ga stabilnim. Da se ide u tom pravcu, pokazuje i najavljena gradnja 1.000 MW do 2030. godine, rekao je Borivoje Vujičić, direktor direkcije za proizvodnju električne energije u ERS-u.

- Već odavno smo zakoračili na polje dekarbonizacije i naš investicioni ciklus je pokazatelj kako gledamo na budućnost. Kako je naša glavna vodilja to da sistem bude održiv, stabilan i siguran, onda ga moramo kreirati tako da bude što manje osjetljiv na promjene na tržištu. Kad zadovoljimo ove parametre, onda znamo da smo na dobrom putu - izjavio je Vujičić.

Njegov kolega iz Sarajeva, Anes Kazagić, koji je rukovodilac sektora za strateški razvoj u Elektroprivredi BiH, smatra da na dugoročno strateško planiranje investicija i te kako utiče tema emisije C02 i kako to smanjiti. Ova elektroprivreda je npr. 1990. godine bilježila 9,5 miliona tona emisije C02, a onda su je godinama smanjivali i doveli do 5 miliona tona.

- Referišući se danas na 2016. godinu i momenat kad se krenulo u izradu NERP-a dosta smo smanjili emisiju CO2, što je rezultat ulaganja u energetsku efikasnost. Imaćemo određeni prostor u okviru slobodnih kvota da zadržimo proizvodnju iz termoblokova, i da održimo cijeli sistem. Svakako da je i naše opredjeljenje da do 2050. napustimo ugalj - istakao je Kazagić.

Prema njegovim riječima, tempo izgradnje novih kapaciteta iz OIE u FBIH diktiraće dalji tempo potiskivanja proizvodnje iz termoblokova.

- Zato su nam sad na stolu projekti fotonaponskih elektrana na rudarskim kopovima, vjetroelektrane, hidrocentrale. Imamo jedan miks projekata ka cilju zelene energije - naveo je Kazagić.

Prof. dr Nikola Rajaković sa Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu smatra da na razuman način treba graditi nove zamjenske kapacitete u odnosu na termoblokove - gradnjom objekata na bazi OIE ići ka zamjeni fosilnih goriva.

- EPS mora ići u smjeru dekarbonizacije i tu nema sumnje. Najvažnija od svih koordinata u ovom procesu je vremenska koordinata. Ja sam uvjeren da Srbija korača ka dekarbonizaciji baš zbog nas samih, i to će donijeti rezultate. Još nismo postavili jasnu dinamiku u obavezujuće okvire, ali prvi okvir kojim se vodimo je Sofijska deklaracija i 2050. godina kao godina bez uglja.

Rajaković je istakao da će se Srbija ubuduće morati osloniti i na vodoničnu strategiju, jer i tu leže šanse za energetski sistem.

Janez Kopač, stručni konsultant i nekadašnji direktor Sekreterijata Energetske zajednice, nastavljajući se na profesora Rajakovića, pohvalio je ono što Srbija radi na ovom polju, i studiju koju je ta zemlja uradila sa Svjetskom bankom.

- Ali, ostaje glavno i političko pitanje - ko će to saopštiti rudarima. To je jedino pitanje koje je ovde važno, ali je realno provesti dekarbonizaciju unutar Srbije same.

Vodeći proces tranzicije uglja u centralnoj Sloveniji, istakao je Kopač, shvatio je kolika je fleksibilnost potrebna da bi se odgovorilo na sve izazove, pritom i obezbjediti finansije za cjelokupan proces. EU, kaže on, ne može da ima ista očekivanja od bogatih zemalja i onih na Zapadnom Balkanu. Podsjetio je da EU za svoje zemlje ima fond od 750 mlrd EUR , a za ovaj regionih onih najavljenih 9 mlrd EUR.

- Međutim, ovi mehanizmi podrške koje stoje na raspolaganju zemljama Zapadnog Balkana po ovom pitanju ne odgovaraju potrebama dekarbonizacije, a da bi EK promijenila te finansijske mehanizme treba više godina. Ne može EU da ima ista očekvianja od vas, a da ne da neku pomoć. Problem je i organizacija Zapadnog Balkana.

Kopač smatra da ako bi sve zemlje zajedno spremile inicijativu ka EU o usklađivanju nacionalnih regulativa o oporezivanju C02 sa onima u EU, onda bi to imalo efekta i neki rezultati bi bili na vidiku.

Ako postavimo pitanje da li ćemo da prihvatimo CBAM ili ćemo da radimo emisiju jedinica, ja sam opredijeljena da radimo emisiju jedinica, jer nismo više toliko siromašni da bi našim prirodnim bogatstvima činili još bogatijima razvijene zemlje, smatra Dragana Garača, iz banjalučke firme Monet Broker.

- Neuvođenjem emisionih jedinica značilo bi da su naši proizvodi mnogo skuplji na tržitšima EU, i tu bi išli dva koraka unazad. Jasno je da termoelektrane pružiti otpor prilikom uvođenja ovog sistema, ali svakako moramo da nađemo jedinicu mjere i šta će to značiti za cjelokupan privredni sistem. Jako je bitno da ne upadnemo u zamku nacionalnih tržišta. Mi sad imamo više berzi i regionu i efekti tih berzi su vrlo skromni.

Berza je, kaže ona, ogledalo transparetnosti jednog tržišta i moramo imati jasnu regulativu na nivou zemalja Zapadnog Balkana, i samo jedinstvena pravila na ovu temu mogu dovesti do sinergetskog efekta, da organizujemo berzu na regionalnon nivou i obezbjedimo likvidnost.

- Emisiona jedinica nije ništa drugo do pravo da emitujemo određenu količinu C02, a šta sve može dovesti do likvidnosti u sekundarnom trgovanju - zavisno od modela za koji se opredijelimo - su vrlo jasna regulativa, ograničen broj emisionih jedinica i dozvoljen veći broj učesnika na berzi.

Smatra da je Srbija dva, tri koraka ispred svih u regionu, jer su prošle godine pokrenuli postupak ulaska u Euroclear, a to znači da bi nesmetano investitori iz regiona, uključujići i one iz EU, mogli da učestvuju na berzi.

- To dalje znači likvidnost i tražnju za ovim sertifikatima, a što će da prouzrokuje da nam samom tržištu ostane neka količina novca, emisijom ovih sertifikata, kako bi što lakše proveli proces dekarbonizacije.

- Finansije su nam izuzetno ograničene, a od nas se očekuje dinamika u sprovođenju mjera i jasno definisani rokovi. Ako uzmemo za primjer neku našu termoelektranu, čak ni njihovi podizvođači ne mogu da dobiju garancije niti kredite da izvrše svoj dio posla.

Sredinom 2021. godine Elektroprivreda BiH je uvela interni obračun emisicje C02, na inicijativu Sekretarijata EZ.

- Prihvatili smo to, jer smo u našim ranijim analizama bili svjesni i odlučni da uvedemo ETS sistem. To je pogotovo važno pitanje ako želimo izuzeće iz CBAM-a. Ako uvedemo ETS sistem u BiH, i definišemo godinu izlaska iz uglja, stvaramo uslove da budemo izuzeti iz CBAM-a, što bi značilo benefit za cjelokupnu privredu BiH - smatra Anes Kazagić iz EP BiH.

U pravilniku o raspodjeli cijena definisali su metodoliju obračuna emisije, cijene emisije tone C02, pa je ona za 2021. godinu bila 100 KM po toni, što je po njihovim analizama prosječna cijena na ETS tržištu.

- Po planu da od 2025. godine uvedemo 25% oporezivanja emisije C02, mi smo se opredijelili za shemu da 2021. oporezujemo 5% naše emisije, 2022. da to bude 10%, 2023. 15%, 2024. godine 20% i 25% u 2025. godini. Prikupljeni novac, odnosno obračunatu emisiju C02, isključivo usmjeravamo na projekte energetske tranzicije, ulaganje u OIE, povećanja energetske efikasnosti i drugo - zaključio je Kazagić.