Centar za remont superjahti u Bijeloj, cementara u Pljevljima, solarna energija spas za Željezaru - Investicije iz oblasti industrije u CG koje su obeležile 2022. godinu

Za razliku od susjednih zemalja, Crna Gora se ne može pohvaliti razvijenom industrijom. Umjesto o otvaranju novih fabrika i dolasku svjetski poznatih imena, u Crnoj Gori, nažalost, sve češće slušamo o zatvaranju pogona, praznim halama, mašinama prodatim budzašto i hiljadama radnika koji su postali žrtva tranzicije i loših privatizacija.

Nakon što su prošle godine ugašene ćelije u Kombinatu aluminijuma Podgorica (KAP) i zatvoren Novi duvanski kombinat, ove godine, sudbinu 320 otpuštenih radnika ovih preduzeća umalo su doživjeli i zaposleni u Željezari Nikšić. U ovu priču se, međutim, umiješala i država, Željezara je, kažu spasena, a radnici će, kako im je obećano, zadržati svoje poslove.

Koliko nam je industrija slabo razvijena i koliko je potrebno ulagati u ovu oblasti, pokazuje i naša više nego skromna lista investicija. Osim što je skromna, riječ je o projektima o kojima se priča godinama. Većina je i dalje samo u priči, a ponešto je i realizovano.

Tako je na prostoru nekadašnjeg brodogradilišta u Bijeloj, prošle godine otvoren jedinstveni centar za remont jahti i superjahti Adriatic 42. Kako je saopšteno tokom otvaranja, Adriatic 42 će vlasnicima jahti i njihovim posadama pored veza, nuditi i kvalitetan remont, što ih lišava obaveze da se svake godine privremeno sele iz crnogorskih marina. Nabavkom najbolje moguće infrastrukture i realizacijom brojnih drugih investicija, u ovaj projekat dosad je uloženo preko 40 mil EUR.

U Bijelu je još prije otvaranja stigao plutajući dok nove generacije za servis najvećih jahti, vrijedan više miliona dolara. Dok je dugačak 180 metara, širok 37 metara sa kapacitetom od 10.000 tona teretnih plovila, što mu omogućava da primi najveće svjetske jahte. Upravo je jedno takvo plovilo, najveća jahta na svijetu Black Pearl, bila prvi klijent kompanije Adriatic 42, a remont je uspješno završen za 14 dana.

Iza projekta Adriatic 42 stoji konzorcijumu koji čine kompanija Drydocks World, dio DP World grupe iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Adriatic Marinas - Porto Montenegro.

Za razliku od brodogradilišta, projekat o kojem se priča godinama, ali koji je, čini se, i dalje daleko od realizacije, jeste izgradnja cementare u Pljevljima. Svi su saglasni da fabriku treba graditi, te da bi država, preko Rudnika uglja, trebalo da bude budući suvlasnik. Kako je saopšteno iz ove kompanije, na Jagnjilu postoji ogromna količina laporca, dovoljna za oko 60 godina rada prema trenutnim projekcijama proizvodnje cementa od oko dva miliona tona godišnje.

Iz Rudnika samtraju da treba da dobiju koncesije za eksploataciju uglja u Otilovićima odakle bi eksploatisali ugalj, nakon čega bi pripremili teren za izgradnju cementare.Takođe, smatraju da im pripada i konesija za tehnogeno ležište laporca Jagnjilo. Kako navode, laporac je proizvod njihovog rada, a deponija laporca na Jagnjilu je sirovina za cementaru. Zato, navode, Rudnik mora biti uključen u projekat cementare. Krajem godine mogli smo čuti da su za izgradnju cementare zainteresovane kompanije iz Njemačke i Bosne i Hercegovine, a svoj interesovanje pokazao je i turski Tasyapi.

Dolazimo i do Željezare Nikšić koju je, nakon brojnih peripetija i pregovora, kupila Elektroprivreda Crne Gore, Proizvodnja u nikšićkoj fabiri prekinuta je u martu 2021, a sredinom prošle godine, iz kompanije Tosčelik, donedavnog vlasnika Željezare, saopštili su radnicima da ne namjeravaju da pokreću proizvodnju, kao i da će svih 229 radnika iz proizvodnje ostati bez posla. Radnici tada započinju proteste i borbu za opstanak fabrike.

Iz Tosčelika su kazali da bi prodali Željezaru, ali da nisu dobili nijednu ozbiljnu ponudu. Vrlo brzo, svoje interesovanje pokazao je biznismen Miodrag Davidović, koji je za fabriku ponudio 15,1 mil EUR, međutim, vlasnici su tražili 25 miliona. Iako se u jednom momentu činilo da će pregovori uroditi plodom, te da je prodaja Željezare gotova stvar, Davidović se povukao iz trke za kupovinu fabrike.

Tada je od predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačeviča stigao predlog da fabriku preuzme država, preko Elektroprivrede Crne Gore (EPCG). Ubrzo je Vlada dala zeleno svjetlo za početak pregovora, a potom je za 15 mil EUR otkupila akcije ovog preduzeća. Kako je najavljeno, taj novac će biti uložen u kupovinu Željezare.

Ugovor o kupovini imovine nikšićke fabrike sa turskom kompanijom Tosjali sklopljen je 30. decembra. Vrijednost ugovora je 20 mil EUR, a kako su najavili iz EPCG, Nikšić će postati regionalni centar u oblasti solarne energije. Kako Željezara ima ogroman energetski potencijal, planirano je da, osim proizvodnje konstrukcija za solarne panele, u okviru fabrike bude izgrađena i solarna elektrana. Osnovana je i firma Željezara Solar Nikšić u okviru koje je planirano nekoliko proizvodnih jedinica - solari, podkonstrukcija, konstrukcija, metaloprerada, kovačnica i dr.). Projektovano je da zaposli 304 radnika. Plan je da Željezara pokrene i pogone za proizvodnju armaturne mreže i dronova, cinkaru.

Planova je, čuli smo, mnogo, a šta će se od obećanog ostvariti, ostaje da vidimo.