Opasne materije u poljoprivrednom zemljištu na području Vojvodine, Šumadije i Bajine Bašte

U poljoprivrednom zemljištu, nakon ispitivanja zaštićenih područja u Srbiji, utvrđeno je da u Vojvodini, Šumadiji i Bajinoj Bašti postoje više vrednosti opasnih materija od maksimalno dozvoljenih, izjavila je direktorka Instituta za zemljište u Beogradu Mira Milinković.

To istraživanje o zagađenosti poljoprivrednog zemljišta u Srbiji sprovedeno je u okviru projekta Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) u saradnji sa Agencijom za zaštitu životne sredine (SEPA).

Odabrana su tri potencijalna lokaliteta - zaštićeno područje Nacionalnog parka Tara i međunarodne reke Drina, zaštićeno područje u okviru jezera Palić i Ludoš i u okviru zaštićenog područja vodosnabdevanja Gružanskog jezera.

- Ispitivali smo različite elemente i parametre, svaka od institucija imala je svoje zadatke u okviru realizacije projekta, naša oblast bila je ispitivanje zemljišta i to zemljišta pod različitim katastarskim kulturama, odnosno sa različitim načinima korišćenja, ispitivali smo stajnjak i zemljišta koja se nalaze u blizini objekata mehanizacije u okviru farmi - rekla je Milinković novinarima na konferenciji.

Na svakom području, kako je rekla, po pet farmi bile su ispitivane prema pravilnicima Srbije radi utvrđivanja na kojim produčjima i da li za određene elemente postoje prekogranične vrednosti sadržaja određenih elemenata.

- Što se tiče sadržaja opasnih materija postoje određene više vrednosti od maksimalno dozvoljenih, za sadržaj arsena na području Vojvodine - Palićko i Ludoško jezero, povećan sadržaj nikla i hroma na području Šumadije - Gružansko jezero, dok je na području Bajine Bašte postoje određene povećane vrednosti - rekla je ona.

Istakla je da ni na jednom lokalitetu nisu utvrdili da su vrednosti iznad remedijacionih, što znači da nije potrebno vršiti remedijaciju, već da je potrebno u narednim fazama pratiti koji su uzroci zagađenja, da li to zagađenje, odnosno taj povećan sadržaj određenih elemanata utiče na ljude, da li ulazi u lanac ishrane i koliko su ti elementi uopšte usvojivi.

Milinković je rekla da je zadatak države, institucija i ministarstava da nastave da prate te lokacije i da se utvrđuje antropogeni uticaj i kako da da se zemljište koristi, a da potencijalno opasni elementi ne uđu u lanac ishrane.

Predstavnik FAO Aleksandar Mentov ocenio je da je ključno da nauka, donosioci odluka i sami praktičari i poljoprivrednici sarađuju.

Istakao je da je analiza zemljišta ključna, sa jedne strane zbog zaštite životne sredine, a sa druge, jer pomaže poljoprivrednicima za bolje prinose, ali i da mnogo manje troše inputa koji ulaze u proizvodnju.

- Često vidimo da poljoprivrednici potpuno neracionalno koriste đubriva tamo gde uopšte nije potrebno da se ono dodaje, samim tim veći je trošak za proizvodnju i veća šteta za životnu sredinu - rekao je Mentov.

Naglasio je da, kada je reč o ciklusima kada zemljište treba odmoriti, postoji veliki broj poljoprivrednika koji prate pravila dobre poljoprivredne prakse, dok ima i onih koji gledaju da te resurse iskoriste maksimalno, ali to, prema njegovim rečima, nije dugoročno održivo.

- Često smo na terenu, razgovaramo sa poljoprirvednicima, u 10 opština smo uspostavili više od 100 oglednih dobara, odnosno polja na kojima baš promovišemo dobre poljoprivredne prakse i radimo direktno sa poljoprivrednicima - naveo je Mentov.

Predstavnica SEPA Dragana Vidojević je navela da je Evropska unija donela Strategiju zaštite zemljišta do 2030. godine i da se Srbija usklađuje sa ciljevima i vizijama te strategije.

Istakla je da je ispitivanje zemljišta, vode za navodnjavanje i stajnjaka bilo u cilju prikaza stanja zagađenja, odnosno dobijanja rezultata koji će usmeriti poljoprivredne proizvođače u rukovanju sa đubrivom i sredstvima za zaštitu bilja.