Strani radnici najčešće stižu iz Jugoistočne Azije - Kako u Srbiju privući ljude iz okruženja?

Među stranim radnicima u našoj zemlji najviše ima "pravih" stranaca, ali ne i Balkanaca, pokazuju istraživanja Instituta za razvoj i inovacije. I pored olakšanih procedura za zapošljavanje i sličnosti u jezicima, poslodavci se češće odlučuju da zaposle radnike iz Jugoistočne Azije. Procenjuje se da će ih biti sve više zbog velikih infrastrukturnih projekata. Zašto na rad ne dolaze ljudi iz zemalja regiona i kako povećati mobilnost radnika na Zapadnom Balkanu, za RTS je govorio direktor Instituta za razvoj i inovacije Nenad Jevtović.

Najnoviji podaci Nacionalne službe za zapošljavanje pokazuju da je od početka ove godine izdato nešto više od 16.500 radnih dozvola strancima. Najviše iz Rusije, Kine, Indije, Turske i Nepala. Prošle godine izdato ih je više od 52.000. Taj broj dozvola iz 2023. je za oko 50 odsto veći nego 2022, kada je izdato 37.000.

- Mi i dalje beležimo trend rasta radnika iz inostranstva u Srbiji. Razumevanje podataka koje ste pomenuli leži u razumevanju statistike od početka ove godine. Dok smo pre podatke crpeli smo od NSZ, danas imamo da ih crpimo iz NSZ, ali i od MUP-a. Promenama u zakonu i olakšavanjem uslova da dođete i da radite u Republiku Srbiju, sada MUP vodi svoju odvojenu bazu gde su spojene boravišna i radna dozvola. Sabiranjem ta dva broja, plus kada na to dodamo MUP-ove baze o radnicima sa Zapadnog Balkana tj. područja Otvorenog Balkana, dolazimo do konačnog broja ljudi koji rade u Srbiji. On će svakako premašiti broj izdatih radnih dozvola od prošle godine - rekao je Jevtović.

Trendovi takođe pokazuju i da u Srbiju na rad retko emigriraju ljudi iz zemalja regiona. Slika je takva godinama uprkos sličnostima u jeziku koji govore narodi na Balkanu i činjenici da je zapošljavanje olakšano npr. u okviru inicijative Otvoreni Balkan.

- Na Zapadnom Balkanu postoji jasna podela između srpskog i albanskog korpusa na tržištu rada između koga mobilnost gotovo da ne postoji. Kada pogledamo ceo Zapadni Balkan koji je širi od onoga što danas čini Otvoreni Balkan, imamo ljude koji migriraju – albanski korpus prvenstveno ka Italiji i imamo srpski korpus koji prvenstveno migrira ka Nemačkoj - kaže.

Između ta dva dela Zapadnog Balkana migracije su izuzetno male i tu ne možemo u budućnosti crpeti nove radnike za našu ekonomiju i sve veće potrebe. Na pitanje šta je glavna barijera i da li je to jezik, Jevtović ističe da su u pitanju bolji uslovi koje neko drugi nudi.

- Iako mislimo da su to kulturološke, istorijske, jezičke barijere, one jesu tu, ali primarni razlog je to što neko drugi nudi bolje uslove – Italija albanskom stanoništvu i Nemačka, Austrija i zemlje Skandinavije onom delu stanovništva koje pripada srpskom korpusu tržišta rada. Postoje bolji uslovi koje neki nudi nego što nudimo jedni drugima - navodi.

- Veliki potencijal između ova dva korpusa koje smo pomenuli ne postoji, da budemo direktni i iskreni bez lažnih očekivanja. Međutim, da li do unpređenja može doći, može – mobilnošću radne snage i to mobilnošću kako na dnevnom nivou, tako i sezonskim migracijama. Mobilnost podrazumeva da se ljudi kreću. Potrebno je dalje, veće i još bolje ulaganje u infrastrukturu, pre svega kada govorimo o Republici Srbiji, njeno još bolje povezivanje sa Severnom Makedonijom, Crnom Gorom i Republikom Srpskom. Gledajući podatke odakle govore ti migracioni kontingenti, odakle dolaze radnici kod nas.