Od ruža veća zarada nego od salate - Godišnja proizvodnja ukrasnog rastinja oko 20 mil EUR

U našoj zemlji se, kako su pedantno izračunali stručnjaci Privredne komore Srbije, godišnje proizvede cveća i ukrasnog rastinja u vrednosti 20 mil EUR. Na ovim poslovima radi oko 500 stalno zaposlenih i oko 5.000 sezonskih radnika.

Stručnjaci, međutim, ističu kako bi, pre svega zbog odličnih geografskih i klimatskih uslova, proizvodnja mogla da bude mnogo veća, i da bi u cvećarstvu moglo da bude angažovano daleko više radnika.

Cvećari iz Srbije su, kaže statistika, prošle godine na otvorenom polju proizveli osam miliona sadnica. U plastenicima je proizvedeno još 500.000 sadnica, dok su se ukrasne biljke, sadnice živice, ruža i četinara, u rasadnicima gajile na oko 600 hektara.

- Srbija ima geografske i klimatske uslove za proizvodnju cveća kao i Francuska. Raduje što iz godine u godinu sve više ljudi ulazi u ovaj posao, ali, i dalje je uvoz cveća daleko veći od izvoza iz Srbije, iako bi moglo, i moralo da bude drugačije - navodi docent dr Emina Mladenović sa novosadskog Poljoprivrednog fakulteta.

Srbija, prema rečima Mladenovićeve, najviše cveća uvozi upravo iz Francuske, a takođe i iz Holandije, Mađarske, Italije... Uvozi se rezano cveće, a takođe i rasad jednogodišnjeg i višegodišnjeg cveća, kao i saksijske biljke.

- Takva situacija bi mogla lako da se promeni jer samo sa našeg fakulteta "izlazi" dovoljan broj mladih ljudi sa dovoljno znanja da se bave ovim, istina, prilično zahtevnim poslom. Posao bi, međutim, trebalo da bude isplativ jer jedna ruža košta mnogo više od salate ili krastavaca, a gajenje nije ništa skuplje - navodi Mladenovićeva.

Milan Topalović, predsednik Grupacije proizvođača cveća i ukrasnog bilja, navodi kako cvećari dele probleme kao i većina poljoprivrednika.

- Suše, poplave, grad i mraz, to su naši najozbiljniji problemi. Imamo, trenutno, sigurno oko 1.000 proizvođača cveća u Srbiji, ali retko koji se odlučuje da gaji rezano cveće, jer, jednostavno, kod nas, i pored grejanja plastenika, teško "stiže" do 8. marta, kada se cveće po tradiciji traži. Jednostavno, nema dovoljno sunčanih dana. Raduje, ipak, što sve veći broj poljoprivrednika ulazi u ovaj posao, a i što izvoz, polako ali sigurno, raste - navodi Topalović.