Bagrina, zvijezda TV serije "Tajne vinove loze" - Kakva je budućnost ove srpske sorte i njenog vina koje se pilo i na engleskom dvoru?

Domaća serija "Tajne vinove loze", koja je sudeći po informacijama sa javnog servisa izazvala veliku pažnju gledalaca, u fokus svoje priče stavila je bagrinu - autohtonu srpsku sortu sa istoka naše zemlje. Zbog svog raskošnog mirisa i slatkastog ukusa koji podsjeća na bagremov cvijet, dobila je ime.

Kako nam je rekao profesor doktor Ivan Kuljančić sa Poljoprivrednog fakultetu u Novom Sadu, ova sorta ima bujan čokot sa dva tipa listova, okruglastim i urezanim. Masa grozda koleba, od nekoliko destina do oko 200 g, što zavisi od vremenskih prilika u vrijeme cvjetanja. Grozd je svijetloružičaste nijanse.

- Ako bude kišno, onda neće biti grožđa, nažalost tako je! Može da nakupi od 18% do 23% šećera u širi, sa kiselinama od 5g/l do 8g/l. Vino joj je veoma pitko, harmonično, osvježavajuće, sa lijepom žutozelenom bojom i specifičnim sortnim ukusom - kaže Kuljančić.

Odgovaraju joj neutralna do slabokisela zemljišta. Mogu se primijeniti svi uzgojni oblici koji su proistekli iz jednokarakog Gujoa, znači rezidba na lukove, ali se mogu primijeniti uzgojni oblici koji se režu na kondire, kao što je Roajatska ili Mozerova kordunica.

Sagovornik napominje da bagrine nema više od nekoliko hektara, a ne predviđa joj ni svijetlu budućnost:

- Nažalost, ona nema budućnost, sve dok se ne uradi klonska slekcija, kojom bi se možda pronašle i umnožile jedinke sa dvopolnim cvijetom. Dakle, njena osnovna mana je ženski cvijet, zbog koga ona neredovno rađa, te joj po podacima mojih kolega, prinos koleba od tri do 18 t/ha. Najčešće je to samo nekoliko tona, zbog kojih je njeno gajenje neisplativo.

Profesor napominje da je prošlog i početkom ovog vijeka radio projekte na očuvanju naših izvornih (autohtonih) sorti, ali, kako kaže, "ne možete natjerati ljude da rade na svoju štetu".

- Potencijal ove sorte, ali i ne samo nje, mogao je biti izuzetan, da su moji prethodnici htjeli da se pozabave našim izvornim sortama. Nažalost, samo što ih nisu uništili! Za njih su bile važne jedino zapadnoevropske i novostvorene sorte! Prije 25 godina su me ismijavali, kada sam pokrenuo priču o starim sortama, da bi posle toga, moju priču pričali kao svoju - otkriva Ivan Kuljančić.

Potencijal bagrine prepoznali su i vinari iz Zemuna, koji su se odlučili za njen uzgoj u Rogljevu kod Negotina.

- Bagrina je samo naša srpska sorta i nema je više nigdje u svijjetu. Naš primarni cilj je bio da spasimo sortu od izumiranja. A onda smo htjeli da od bagrine proizvedemo vino koje se prije više od 100 godina pilo u cijeloj Evropi, pa čak i na engleskom dvoru. Postoji podaci da se nalazila i na vinskoj karti Titanika. Naš zasad je na površini od dva hektara - kaže za eKapiju Maša Ostojić iz vinarije Novak.

Na pitanje da li je zaista teško napraviti dobro vino od ove sorte grožđa, kao što se pominje u seriji, sagovornica konstatuje da je svako vino teško napraviti:

- Proces proizvodnje vina veoma je kompleksan, dugotrajan i izazovan. Prvo u vino treba da se zaljubite kao hedonisti, a onda je potrebno da uložite puno znanja, energije, strpljenja i ljubavi kako bi vino bilo kvalitetno. Dok naši vinogradi sazrijevaju, sazrijevamo i mi sa njim, a ono što je naš krajnji cilj i konačan rezultat je naše vino koje je po svemu autentično.

Dodaje da je vino živa stvar i da se mijenja u kontinuitetu, sve od kalemljenja pa do ispijanja poslednjog gutljaja iz flaše.

- Potrebna je neprestana koncentracija, naročito kod sorti poput bagrine koja je nepredvidiva. Jako je važno da tvorac vina zna šta želi, ima znanje da to primijeni i da koristi sve resurse, prilike (i neprilike) da stvori autentično vino sa karakterom kakva je upravo Bagrina. Na tržištu je veoma tražena, zbog autentičnosti, kvaliteta i male proizvodnje. Mi smo izuzetno ponosni što se bagrina ponovo pozicionirala na strateškim koordinatama vinske mape Srbije, a u svoj narod se vratila u svom jedinstvenom, velikom stilu - ističe Ostojićeva.

U ovoj vinariji za vino Bagrina kažu da je njihova dama, a sagovornica našeg portala dodaje da je naizgled jednostavna, a kompleksnog ukusa:

- Drugim riječima, skladna i elegantna. U svakom njenom gutljaju osjeća se miris bagrema, autentičnosti i tradicije.